Antiohija Mesopotamijska

Antiohija Mesopotamijska (grč. Ἀντιόχεια τῆς Μεσοποταμίας) bio je jedan od značajnih gradskih centara u Osroenskoj kraljevini u Mesopotamiji. Grad se nalazio nedaleko od Edese, na putu između Nisibisa i Harana. U ovom gradu se jedno vrijeme nalazilo sjedište duksa Mesopotamije, sve do osnivanja Dare.

U raznim spisima, čak i kod istih autora, grad se pominje pod različitim imenima, a neka od njih su: Konstantija (Κωνσταντία), Konstantina (Κωνσταντίνα), Antoninopolis, Nikeforion (Νικηφόριον), Maksimianopolis (Μαξιμιανούπολις), Konstantinopolis u Osroeni, Tela, Antiohija Arabijska i Antiohija u Arabiji (Ἀντιόχεια ἡ Ἀραβική).

Prema Pliniju Starijem, grad je osnovao Seleuk I Nikator, poslije smrti Aleksandra Velikog. Prema romejskom (vizantijskom) istoričaru Jovanu Malali, grad je podigao rimski car Konstantin I na mjestu bivšeg Maksimianopolisa, koji je ležao razoren od Persijanaca i od zemljotresa.

U jednom dokumentu, grad se pod imenom Konstantina, ili Tela, pominje kao sjedište episkopije, čiji je episkop Sofronije uzeo učešće na Antiohijskom saboru 445. godine.

Jakov Baradej, sirijski miafizit, rođen je u okolini i bio je monah u obližnjem manastiru.

Grad je pao pod arapsku vlast 639. godine.