Pređi na sadržaj

Antropozofija

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Antropozofija (od grč. ανθρωπος – čovek i σοφια – mudrost) je religiozno-mističko učenje koje je proizašlo iz teozofije[1], koje je 1912. osnovao Rudolf Štajner sa ciljem da otvoriširokom spektru ljudi metode samorazvoja i duhovno znanje uz pomoć ljudskog mišljenja. Autor i sledbenici doktrine su okarakterisani kao „nauka o duhu“[2].

Za razliku od teozofije, antropozofija se zasniva na hrišćanskom misticizmu neortodoksne prirode za Zapad i evropskoj idealističkoj tradiciji. Antropozofija je takođe bila zasnovana na idejama i pretpostavkama pitagorejskog i neoplatonističkog misticizma, kabalizma, vedante i nemačke prirodne filozofije[3].

Antropozofija predstavlja naučno proučavanje duhovnog sveta, koje sagledava jednostranost i jednostavnog prirodnog znanja i običnog misticizma i koje, pre nego što pokuša da prodre u natčulni svet, prvo razvija u saznajnim duševnim moćima koje su neaktivne u obična svest i obična nauka; Oni su ti koji omogućavaju takav prodor.

Antropozofija je put saznanja koji teži da duhovno u čoveku dovede do duhovnog u Univerzumu. Ona nastaje u čoveku kao potreba srca i osećanja. Ona mora naći svoje opravdanje u činjenici da je u stanju da zadovolji ovu potrebu. Antropozofiju mogu prepoznati samo oni koji u njoj nalaze ono što traže od svoje duše. Dakle, samo oni ljudi koji, poput gladi i žeđi, osećaju vitalnu potrebu da reše poznata pitanja o suštini čoveka i Univerzuma, mogu postati antropozofi.

Antropozofski orijentisana duhovna nauka ne traži zaobilaznice, već se obraća ljudima na isti način kao što to čini savremena nauka. Samo u smislu ove nauke duhovna nauka, da tako kažem, govori o tome šta Nebo trenutno želi da otkrije ljudima. I ovo se mora razumeti. To je nešto što u prvi plan stavlja duhovnu nauku kao takvu, a ne društveni život; objektivno ga stavlja u prvi plan, a društvo postaje samo njegov nosilac.

Svetski centar Antropozofskog pokreta nalazi se u Švajcarskoj u blizini Bazela u mestu Dornah u zgradi koja nosi ime po Geteu – Geteanum. Prema Rudolfu Štajneru, arhitektura zgrade treba da otelotvori Univerzum. Prilikom dorade odabrane su vrste drveta kao za violinu, tako da su se osetile vibracije svih umetnosti. U izgradnji prve zgrade Geteanuma učestvovali su predstavnici ruske inteligencije Andrej Beli i Maksimilijan Vološin[4].

Izvori[uredi | uredi izvor]