Pređi na sadržaj

Atakebune

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Smotra japanske mornarice u Edu (1634): mali brodovi bez ograde ili sa ogradom od belog platna su lađe tipa kobajabune. Veliki brodovi su tipa atakebune, a srednji sekibune.

Atakebune (jap. 小早) je japanski termin za velike ratne brodove, koji su bili u upotrebi u kasnom srednjem i ranom novom veku, tokom perioda Sengoku i u početku Edo perioda.[1][2]

Karakteristike[uredi | uredi izvor]

Atakebune su bili najveći ratni brodovi japanskih mornarica od 15. do 17. veka. Bili su to dugi i uski brodovi dubokog gaza (trupa u obliku latiničnog slova V), sa nadogradnjom u obliku kutije na palubi, sa jednim jarbolom (koji se u borbi mogao skinuti) i pogonom na jedra (u plovidbi) i vesla (u borbi). Trup broda građen je najčešće od kedrovine, a posada je bila zaštićena grudobranima (tate ita) od drvenih dasaka, sa puškarnicama za strele i arkebuze, koji su okruživali palubu sa sve 4 strane celom dužinom broda, osim na pramcu, koji je bio otvoren. Deo grudobrana bio je postavljen na šarkama, kako bi se u borbi mogli spustiti i poslužiti kao most za ukrcavanje na protivnički brod. Po izgledu su podsećali na ploveće drvene tvrđave, ili pravougaone drvene kutije postavljene na brodski trup, sa kulom u sredini. Posadu je činilo 80 veslača i 60 samuraja, a nakon uvođenja vatrenog oružja u Japan (posle 1543, a u opštoj upotrebi od 1570) bili su naoružani sa po 3 topa i 30 arkebuza. Atakebune su bili zapovednički brodovi svake feudalne mornarice u Japanu.[1][2]

Za razliku od srednjih ratnih brodova (sekibune)', atakebune su imali višespratnu kulu za zapovednika na palubi.[3] Konstrukcija ovih kula bila je drvena, a zidovi su najčešće bili od više slojeva platna, koje je moglo da zaustavi strele, ali je bilo nemoćno protiv projektila iz vatrenog oružja.[4]

Pored unutrašnjih sukoba u Japanu tokom perioda Sengoku, ovi brodovi učestvovali su u pomorskim bitkama tokom japanske invezije Koreje (1592-1598).[2][5] Admiral Ji Sun Sin opisuje atakebune kao velike brodove sa trospratnim šatorom (doslovno lađe sa šatorom) visokim oko 3 hvata (oko 5 metara), okruženim zavesom od platna, na kojima su sedeli japanski zapovednici tokom bitke.[4]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Turnbull, Stephen R. (1996). Samurai warfare. Michael Boxall. London: Arms and Armour Press. str. 99. ISBN 1-85409-280-4. OCLC 36025647. 
  2. ^ a b v Turnbull, Stephen R. (2002). Fighting ships of the Far East. Wayne Reynolds. Oxford: Osprey. str. 22—33. ISBN 1-84176-386-1. OCLC 52930879. 
  3. ^ The East Asian War, 1592-1598 : international relations, violence and memory. James Bryant Lewis. London. 2015. str. 122. ISBN 978-1-138-78663-9. OCLC 871789379. 
  4. ^ a b Turnbull, Stephen R. (2002). Samurai invasion : Japan's Korean War, 1592-98. London. str. 96—97. ISBN 0-304-35948-3. OCLC 50289152. 
  5. ^ The East Asian War, 1592-1598 : international relations, violence and memory. James Bryant Lewis. London. 2015. str. 122. ISBN 978-1-138-78663-9. OCLC 871789379.