Pređi na sadržaj

Atrioventrikularna reentri tahikardija

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Atrioventrikularna reentri tahikardija
SinonimiAtrioventricular reciprocating tachycardia
Put provodljivosti kod atrioventrikularne reentri tahikardije, oblika supraventrikularne tahikardije

Atrioventrikularna reentri tahikardija (AVRT), ili atrioventrikularna recipročna tahikardija, je vrsta abnormalnog brzog srčanog ritma, klasifikovana kao jedan od tipova supraventrikularne tahikardije (SVT). AVRT je najčešće povezan sa Volf–Parkinson–Vajt sindromom, ali se takođe javlja kod permanentne reentrantne tahikardije (PRT). U AVRT, pomoćni put omogućava da električni signali iz srčanih komora uđu u pretkomoru i izazovu kontrakciju ranije od normalne, što dovodi do ponovljene stimulacije atrioventrikularnog čvora.[1] Njena osnovna pretpostavka je postojanje abnormalnog tkiva koje konduktivno povezuje mišiće srčanih pretkomora i komora izvan Hisovog snopa, što je inače njihova jedina provodna veza. Govorimo o pomoćnim (dodatnim) putevima, a stanje koje predisponira njegovog nosioca na AVRT je poznato kao sindrom ventrikularne preekscitacije.[2]

Etiologija

[uredi | uredi izvor]
Mehanizam AVRT u poređenju sa drugim supraventrikularnim aritmijama

Uzrok AVRT-a je kružna ekscitacija u kojoj, u poređenju sa normalnim srcem, dodatni put između pretkomora i komore dovodi do ponavljajuće ekscitacije AV čvora ili preuranjene ekscitacije komore (u zavisnosti od smera provodljivosti, javlja se preuzbuđenje ).[3] Ovo dovodi do brzog ventrikularnog pulsa koji je nezavisan od sinusnog čvora.[1]

Klinička slika

[uredi | uredi izvor]

U kliničkoj slici pored tahikardijue dominira osećaj opšte slabosti, kratak dah i sinkopa . Tok je obično paroksizmalan, ali može doći i do produžene tahikardije.[1]

Dijagnoza

[uredi | uredi izvor]
12-to kanalni EKG pacijenta sa VPV sindromom koji pokazuje nejasne uspone ili delta talase na QRS kompleksu

Dijagnoza atrioventrikularna reentri tahikardije postavlja se na osnovu anamneza, fizički pregled i 12-kanalni EKG.[2]

Standardna
  • Kompletna krvna slika, biohemijski profil, funkcija štitne žlezde
  • EKG tokom tahikardije
  • Transtorakalna ehokardiografija
Opciono
  • Test fizičkog stresa
  • 24. časovni EKG Holter monitoring, trans-telefonsko praćenje ili implantabilni rekorder,
  • Test ishemije miokarda kod pacijenata sa faktorima rizika za bolest koronarnih arterija (uključujući muškarce ›40 godine i žene u menopauzi)
  • EPS treba razmotriti za konačnu dijagnozu i kada se očekuje kateterska ablacija

EKG obično pokazuje uzak, ali povremeno širok (pogledajte preekscitaciju ) QRS kompleks sa brzinom od 160 do 200 otkucaja u minuti. P talasi se ne vide. Ako nema istovremene atrijalne fibrilacije, intervali između otkucaja su redovni.[4]

Ako je AVRT zasnovan na otvorenom VPV sindromu , delta talas se tipično vidi u fazama između epizoda tahikardije.

Terapija

[uredi | uredi izvor]

Ako postoji odgovarajuće oštećenje, nakon neuspešne stimulacije vagusa Valsalva manevrom može se izvršiti kardioverzija adenozinom.[2]

Valsalva manevar je bezbedan i internacionalno preporučen urgentan tretman prve linije za SVT. Generalno je pokazano da je najefikasniji kod odraslih sa AVRT. Modifikovani pristup Valsalvi pruža značajno poboljšanje stope uspeha konverzije. Ova poboljšana metoda zahteva da Valsalva bude izvedena sa repozicioniranim ležanjem na leđima i pasivnim podizanjem nogu nakon primene Valsalve. Duvanje u špric od 10 ml dovoljnom silom za pomeranje klipa može da standardizuje pristup. Masaža karotidnog sinusa se izvodi na pacijentovom vratu u ispruženom položaju, sa glavom okrenutom od strane na kojoj se vrši pritisak. Masaža bi morala biti jednostrana jer postoji potencijalni rizik kod bilateralnog pritiska, i trebalo bi da bude ograničena na 5 sekundi. Ovu tehniku treba izbegavati kod pacijenata sa prethodnim prolaznim ishemijskim atakom ili šlogom i kod pacijenata sa karotidnim šumovima.

Ako je tahikardija nepravilna (sa istovremenom atrijalnom fibrilacijom), primena AV-blokatora kao što su adenozin, verapamil, digitalis i betablokatori su apsolutno kontraindikovani, jer u suprotnom može doći do ventrikularne fibrilacije . U tom slučaju i u slučaju rezistencije na terapiju, lečenje se može sprovesti ajmalinom ili alternativno propafenonom.

Ako postoji oštećenje kardiovaskularne funkcije opasnih po život, može se izvršiti i električna kardioverzija.

Kateterska ablacija kao deo EPU može ukloniti uzročni put i efikasno sprečiti recidiv.

Izvori

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ a b v „Atrio ventrikulárna reentry tachykardia (AVRT)”. TECHmED. Pristupljeno 2022-11-08. 
  2. ^ a b v Akhtar M, Jazayeri MR, Sra J, Blanck Z, Deshpande S, Dhala A (1993) Atrioventricular nodal reentry: clinical, electrophysiological, and therapeutic considerations. Circulation 88:282– 295
  3. ^ Denes P, Wu D, Dhingra R, et al. Dvostruki atrioventrikularni nodalni putevi. Česti elektrofiziološki odgovor. Br Srce J 1975; 37: 1069.
  4. ^ Bhandari AK, Shapiro WA, Morady F, Shen EN, Mason J, Scheinman MM (1985) Electrophysiologic testing in patients with the long QT syndrome. Circulation 71:63–71

Spoljašnje veze

[uredi | uredi izvor]
Klasifikacija


Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje
u vezi sa temama iz oblasti medicine (zdravlja).