Batana (brodica)
Batana je mali tradicionalni brodić jednostavnog oblika, kosih bokova, oštrog pramca i krme sa uskim ležištem na koje se kačilo kormilo prilikom upotrebe jedra.[1] Specifičan je i zbog svog ravnog dna, koje mu omogućava plovidbu i ribolov na plitkim morskim obalama.
Danas je najpoznatija rovinjska batana, kao najrasprostranjenija tradicionalna brodica u Rovinju i okolini, koja je zahvaljujući udruženju Kuća o batani iz Rovinja, postala jedan od zaštitnih znakova istarskoga brodograđevinskog područja, a u Rovinju je o njoj osnovan i Ekomuzej Batana.
Zaštita[uredi | uredi izvor]
Već dugi niz godina, posebno od ratifikacije UNESKO-ve Konvencije o zaštiti nematerijalne kulturne baštine 2005. godine, Republika Hrvatska intenzivno sprovodi aktivnosti valorizacije, inventara, dokumentacije i promocije nematerijalne kulturne baštine. Kao centralno telo za sprovođenje Konvencije iz 2003. godine, Ministarstvo kulture je do 2018. godine upisalo više od 160 nematerijalnih kulturnih dobara u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske, od kojih je 17 upisano na tri UNESKO-ve liste nematerijalnih kulturnih dobara.
U sklopu ovih aktivnosti Umetnost gradnje rovinjske batane danas je zaštićeno nematerijalno kulturno dobro uneto u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske, kao deo hrvatske kulturne baštine.[2]
Naziv[uredi | uredi izvor]
Neki izvori kažu da ime batana, potiče od drevnog pomorskog imena batto (kako je nazivan mali čamac iz 14. veka, prethodnika današnjeg čamca), izvedeno od glagola battere (udaranje) koji je povezan sa zvukovima batane koja svojim ravnim dnom proizvodi udaranje u morske talase.[3]
U anglosaksonskom jeziku batana je nazivana bat a kasnije eng. boat - čamac.
U Makarskom primorju uobičajeniji naziv za batanu je gondola, ali ona ima nešto oštriji luk od rovinjske batane.[1]
Istorija[uredi | uredi izvor]
Batana pripada tipu brodova kao što su venecijanska gondola, neretvljanski trup ili komiška sandula. Gradnja takvih baraka potiče iz italijanske provincije Marke, što je naknadno uticalo na proizvodnju venecijanskih batana. Takva se praksa postepeno proširila na italijanske, a sa njih i istarske istarske i dalmatinske primorske gradove.[3]
Batana se na istočnojadranskoj obali prvi put spominje 1751. godine u Trogiru pod nazivom batel. Najviše je građena u drugoj polovini 20. veka.[4]
Veći srodnik batane dug 8 do 12 m je potpuno opalubljen, i to je istarski batiel ili topo, dok se manja takva brodica (duga 3 do 4 m) bez jedara nazivala batelina.
Izgled i izrada[uredi | uredi izvor]
Batana je brodić ravnog dna, nagnutih bokova, oštrog pramca i krme sa uskim ležištem na kome se vešalo kormilo tokom korišćenja jedara.[3] U Načelu duga je do 5 m, može biti otvorena, bez palube ili opalubljena. Batana je izrađivana od nekoliko vrsta drveta: kostur od hrastovog drveta a oplata, od mekšeg drveta poput smrče, bora ili jele.
Prema dimenzijama ne postoje dve identične batane. Gradili su ih lokalni brodari, često u prizemljima vlastitih kuća, koji su tada, zbog svoje veličine, uslovljavali dimenzije baraka.
Namenjena je za ribolov mrežama i parangalima.[1]
Pogonsko sredstvo su dve vesla u sohama postavljene oko sredine broda. Na gornjoj ivici krmenog ogledala napravljeno je jedno plitko udubljenje na jednoj strani koje služi za veslanje jednim veslom. Ovaj način veslanja naziva se gunula.[5] Batana se danas kreće na tri načina, uz pomoć:
- vesla (snagom veslača)
- jedra (snagom vetra)
- vanbrodskim motorom (penta) u novije vreme.[6]
Pre nego što je počela upotreba malih vanbrodskih motora do 1960-tih, batane su se pokretala ali i ukrašavale jedra. Takozvano glavno jedro kvadratnog oblika, isečeno od pamuka, bilo je impregnirano i obojeno uglavnom u žute, crvene i zelene nijanse, prikazujući geometrijske simbole koji su predstavljali i znake prepoznavanja među ribama i njihovim porodicama.[3]
Batana se dobro ponaša na morskim talasima koje, zbog vrlo maloga gaza, ne seče, već po njima skače i preko njih se propinje.[7][8]
Verzije Istarskog batana[uredi | uredi izvor]
- dvokraka batana
- batana sa ravnim bokom
- batana sa zakrivljenim bokom
- savudrijska batana
- batana sa V-dnom
- Rovinjska batana
- batana sa polukružnom krmom
- poprečna batana
- batelina
- velika batana (batelon)
- batana sa kobilicom
Ekomuzej o batanu[uredi | uredi izvor]
Zbog promena koje su se dogodile od sredine 20. veka, poput depopulacije pridošlica, turizam, uvođenje plastičnih čamaca u svakodnevni život korišćenje i smanjenje tradicionalnog ribolova aktivnosti, batana polako nestaju iz jadranskih luke. Da bi se ovaj proces zaustavio pokrenut je Projekat Ekomuzej od strane grupe meštana uz pomoć konzervatora i stručnjaka za ekomuzeologiju, i tako ne u Rovinju nastao Ekomuzej Batana muzeološka ustanova lokalne zajednice Rovinja posvećena batani, malenoj tradicionalnoj barki rovinjskih ribara. To je bio prvi projekt, za Istru i Hrvatsku i prvi ekomuzej, koji je postao deo programa za očuvanje evropske pomorsku baštine.[9]
Muzej danas sprovodi različite aktivnosti na zaštiti i očuvanju veština izrade tradicijskog drvenog plovila zvanog batana, ali i tradicionalnih pesama bitinada, lokalnog govora, izrade različitih tradicionalnih upotrebnih predmeta i drugih tradicionalnih vrednosti Rovinja.
Takav sveobuhvatni pristup projektu rezultovao je kontinuiranim očuvanjem kulturne baštine Rovinja i njenim uključenjem u svakodnevni život stanovnika grada i kvalitetnu promociju rovinjske baštine u Hrvatskoj i inostranstvu.[1]
Galerija[uredi | uredi izvor]
.jpeg)
Vidi još[uredi | uredi izvor]
Izvori[uredi | uredi izvor]
- ^ a b v g Markovina, R. (2017). „Vatana | Hrvatska tehnička enciklopedija”. tehnika.lzmk.hr. Pristupljeno 2021-04-30.
- ^ „Hrvatska nematerijalna kulturna baština na UNESCO-ovim listama”. min-kulture.gov.hr. Pristupljeno 2021-04-30.
- ^ a b v g „Batana, tradicionalna rovinjska barka”. www.inforovinj.com. Pristupljeno 2021-04-30.
- ^ L. Keber: Tradicionalne brodice hrvatskoga Jadrana. Zagreb, 2002, str. 13‒20.
- ^ „LAĐA (BATANA) Drveni brodovi”. Muzej betinske drvene brodogradnje (na jeziku: hrvatski). Pristupljeno 2021-05-01.
- ^ L. Benussi: Rovinjska batana i njezino jedro. Rovinj, 2007.
- ^ V. Salamon: Hrvatski tradicijski brodovi. U: More – hrvatsko blago (zbornik radova). Zagreb, 2016, str. 673–710.
- ^ Loreno Confortini e Marco Bonino, Antiche barche e battelli del Po. Atlante illustrato delle imbarcazioni tradizionali dei fiumi e dei canali della Pianura Padana, San Felice sul Panaro, Grandi Carte, 2015, p. 88, ISBN 9788890659065.
- ^ T. Nikolić Đerić: Ekomuzej Batana kao »čuvar« tradicijske brodogradnje Rovinja. Ethnologica Dalmatica, 22(2015) 1, str. 285‒293.
Литература[uredi | uredi izvor]
- P. Mardešić: BATANA. Pomorska enciklopedija, sv. 1, 1972, str. 309–310.
- P. Mardešić: BATELINA. Pomorska enciklopedija, sv. 1, 1972, str. 310.
Спољашње везе[uredi | uredi izvor]
- Batana - Portal hrvatske tehničke baštine (језик: хрватски)
- Batana, tradicionalna rovinjska barka - www.inforovinj.com (језик: хрватски)