Бајка о мртвој царевој кћери
Bajka o mrtvoj carevoj kćeri | |
---|---|
![]() | |
Reditelj | Boško Dimitrijević |
Scenograf | Milivoje Miša Štulović |
Kostimograf | Snežana Kovačević |
Uloge | Sanja Matejić, Nenad Vulević, Dušan Stanikić, Ana Todorović Dialo |
Premijera | 2005. |
Mesto premijere | Knjaževsko-srpski teatar |
joakimvujic.com |
Bajka o mrtvoj carevoj kćeri je srpska pozorišna predstava po tekstu Nikolaja Koljade.
Radnja[uredi | uredi izvor]
Koljadin teatar je ogledalo odvažno da odrazi karakterističnu težnju ka stvarnosti koja odbacuje svaku stilizaciju i sve duhovne činioce. On svet čulnih pojava shvata kao svet sa stanovišta prirodnih pojava: nasleđa, sredine, istorijske situacije. Njegov metod eksperimenta dovodi instikte, navike i ponašanja likova poput klasifikacija iz prirodnih nauka. „Umetnost je deo prirode viđen kroz nečiji temperament“. Jedna evolucija ljudske sudbine u veku prevrata i „konačnih odluka“. Koljadino utočište u svetu naturalizma, višestruko je žestoko i bolno. Bez klišea on dovodi svoje likove do ivice samoubilačkih tendencija dozvoljavajući da se pretope iz hladne i surove realnosti u šizofreni iskrivljeni svet mrtvozvanika koji postoje samo dati u određenom natprirodnom svetu bola, razočarenja i otpadništva. On taj svet bez ozarenja ljudske dobrote vidi kao tamničenje ružno, prljavo i zlo dovođenje u stanje surove realnosti koja zablista u bajku. „Kada čitalac uzme u ruku ovu dramu, čija je radnja smeštena u prljavo veterinarsko odeljenje za prekraćivanje muka osakaćenim domaćim mezimcima i nesrećno ružnoj Rimi, mora da se zapita kako će dramski pisac uspeti da se uznese do bajke“. Tužna bajka Rime, Nine, Maksima i Vitalija zida svoju građevinu na antropološkom zlu u čoveku, kolektivnom iskustvu koje iz kovitlaca Oktobra vodi ka ljudskoj težnji ka lepom, dobrom i pametnom kroz ovo bajkovito pozorišno štivo koje nam u jednom dahu predaje svu gorčinu i zagađenost ljudske duše da bi je dovelo kroz tegobne trenutke u stanje kojim se uzdiže do neba i zvezda bez premca.[1]
Uloge[uredi | uredi izvor]
|}
Glumac | Uloga |
---|---|
Sanja Matejić | Rima |
Nenad Vulević | Maksima |
Dušan Stanikić | Vitalij |
Ana Todorović Dialo | Nina |
Nagrade[uredi | uredi izvor]
- Sanja Matejić - Nagrada publike za ulogu Rime na Međunarodnom festivalu malih scena DavilaStudioInterFest
- Sanja Matejić - Nagrada za najbolju žensku ulogu na XXI Međunarodnom festivalu malih scena 2010.
- Sanja Matejić - Nagrada za najbolju mladu glumicu na XIV Međunarodnom festivalu ruske drame „Most prijateljstva“ u gradu Joškar Ola, Rusija[2]
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
Izvori[uredi | uredi izvor]
- ^ Bajka o mrtvoj carevoj kćeri Knjaževsko-srpski teatar, Pristupljeno 5. 11. 2021.
- ^ [https://www.ikragujevac.com/kultura/49744-glumica-sanja-matejic-nagradena-u-rusiji.html Glumica Sanja Matejić nagrađena u Rusiji, Pristupljeno 5. 11. 2021.