Beatriks Hoenštaufen

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Beatrisa ili Beatriks Švapska (april/jun 1198 – 11. avgust 1212), član dinastije Hoenštaufen, bila je carica Svetog rimskog carstva i nemačka kraljica 1212. kao prva žena cara Otona IV Velfa.[1] Ona je takođe bila carica Svetog rimskog carstva sa najkraćim stažom, umrla je tri nedelje stupanja u brak.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Beatriče Hoenštaufen

Rođena u Vormsu u Rajnskoj Frankoniji u aprilu ili junu 1198. godine, princeza Beatris je bila najstarija ćerka i prvo dete vojvode Filipa Švapskog, koji je u vreme njenog rođenja izabran za nemačkog kralja (kralj Rimljana ili Rex Francorum prema Salijskom zakonu), i njegove supruge, vizantijske princeze Irine Anđel. Nakon što je njen otac vojvoda Filip, mlađi brat pokojnog cara Henrika VI, izabran za kralja 8. marta 1198. godine, njen budući muž vojvoda Oto od Brunsvika izabran je 9. juna za antikralja Nemačke.

Poteškoće oko veridbe[uredi | uredi izvor]

Već 1203. godine kralj Filip je pokušao da veri princezu Beatriče za nećaka pape Inoćentija III, kako bi dobio podršku rimske kurije. Međutim, njegovi planovi su propali i sukobi oko prestola su se nastavili. Godine 1207. kralj Filip je pokušao da se pomiri sa carem Otonom IV ponudivši mu ruke svoje ćerke. Iako je Otonov strateški položaj postao nepovoljan, on to nije prihvatio sve dok kralj aFilipa 21. juna nije ubio bavarski grof palatin Oto VIII od Vitelsbaha. Grof Oton VIII Vitelsbah, koji je morao da raskine svoju veridbu sa Filipovom ćerkom Kunigundom, tražio je ruku ili Beatriče ili jedne od njene tri mlađe sestre kao nadoknadu. Njegov zahtev je odbijen i on je burno reagovao. Beatris je ostala siroče kada je njena majka kraljica Irina, preimenovana u Marija, pobegla u zamak Hoenštaufen i tamo umrla 27. avgusta, na porođaju rađajući svoje najmlađe dete.

Car Oton IV, osumnjičen da je umešan u atentat, do tog trenutka je izgubio podršku svoja dva glavna saveznika, pape Inoćentija III i engleskog kralja Džona. Bio je primoran da se povuče u svoje nasledne zemlje u blizini Brunsvika u Saksoniji. Međutim, ubistvo kralja Filipa ostavilo ga je kao jedinog nemačkog kralja. Iskoristio je prednost da se iskupi preostalim članovima i pristalicama kuće Hoenštaufen i konačno prihvatio ponudu pokojnog kralja Filipa. Njihov novi savez zapečaćen je veridbom princeze Beatriče i cara Otona IV.

Dana 11. novembra 1208, car Oton IV je ponovo izabran za kralja Nemačke u Frankfurtu. Ovog puta su ga podržali pripadnici obe strane koje su učestvovale u građanskom ratu. Papa Inoćentije III krunisao ga je za cara Svetog rimskog carstva 4. oktobra 1209. Beatriče je imala samo jedanaest godina i ostala je verena za Otona IV, otprilike trideset četiri godine.

Brak i smrt[uredi | uredi izvor]

Pošto je nevestu bila u srodstvu sa dinastijom Velf preko njene prabake Judit Bavarske, bilo je potrebno da se dobije papska saglasnost, koju je dao papa Inoćentije III u zamenu za donacije cistercitskim opatijama Valkenrid i Ridagshauzen. Venčali su se u Nordhauzenu 22. jula 1212. Mlada je tada imala četrnaest godina, a mladoženja oko trideset sedam.

Brak sa unukom pokojnog cara Fridriha I Barbarose pomogao je da se ojača Otonov položaj nakon što je Filipov sinovac Fridrih II, Beatričin rođak, izabran za antikralja godinu dana ranije. Međutim, Beatris se ubrzo razbolela i umrla samo devetnaest dana nakon venčanja. U trenutku smrti bila je bez dece.

Beatris je sahranjena u katedrali u Brunsviku. Nekoliko nedelja kasnije, Fridrih II je stigao u Nemačku i 9. decembra je krunisan za kralja u katedrali u Majncu. Car Oton IV je svrgnut i umro je u zamku Harzburg, nakon svrgavanja vodio je miran i povučen život.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Commire, Anne, ed. (8 October 1999). Beatrice of Swabia (1198–1235). Gale. p. 309. ISBN 978-0-7876-4061-3 – via Encyclopedia.com.