Begova kula

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Begova kula, fotografisano 1958. godine

Begova kula (Begova vodenica) bila je jedna od dvadesetak vodenica koje su se nekad nalazile na Gradašničkoj reci u neposrednoj okolini Pirota. Podignuta je početkom 19. veka, a posebno je bila interesantna zbog toga što je pored same vodenice izgrađen stambeni deo koji je sledio stil varoških stambenih kuća 19. veka.[1] Objekat je arhitektonski bio zanimljiv i zbog činjenice da je prizemlje stambenog dela bilo ozidano masivnim kamenim zidom sa uskim otvorima nalik puškarnicama, što su neki autori pripisivali mogućoj odbrambenoj funkciji ovog nivoa.[2]

Po svoj prilici, Begova kula urušila se poslednjih decenija 20. veka. Već početkom šezdesetih godina 20. veka moglo se konstatovati da se građevina nalazi u veoma lošem stanju i da joj preti urušavanje.[1] U Generalnom planu Pirota s početka 21. veka navedeno je da objekat više ne postoji, premda isti dokument potvrđuje da je Begova kula bila među građevinama koje su imale status kulturnog dobra i uživale tretman prethodne zaštite.[3] Prema dostupnim mapama sa ucrtanim spomenicima kulture grada Pirota, Begova kula nalazila se na obali Gradašničke reke u nivou današnje buvlje pijace.[4]

Dve fotografije Begove kule načinjene 1958. godine nalaze se u doktorskoj disertaciji Vizuelni identitet Pirota u XIX veku autorke Tijane Zebić na stranici 98.[5]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Petrović, Nevenka (1961). „Dve vodenice kod pirota” (PDF). Saopštenja. Republički zavod za zaštitu spomenika kulture. 
  2. ^ Radović, Aleksandar (1977). „Zaštita i prezentacija objekata i celina stare varoške arhitekture u Pirotu”. Pirotski zbornik. 8—9: 356, 360. 
  3. ^ „Generalni plan Pirota” (PDF). Grad Pirot. 
  4. ^ Ljubenov, Gorica (2015). Dekorativno oblikovanje tradicionalne narodne arhitekture u regionu Stare planine (PDF). Univerzitet u Beogradu, Arhitektonski fakultet. str. 298. 
  5. ^ Zebić, Tijana (2021). Vizuelni identitet Pirota u HIX veku (PDF). Univerzitet u Beogradu, Filozofski fakultet. str. 98. 

Dodatna literatura[uredi | uredi izvor]

  1. Borisav Jovanović, Stari zanati Pirota i okoline, Pirot 2012, 79.
  2. Borislava Lilić, Istorija Pirota i okoline. Deo 1, Pirot u periodu turske vlasti 1804-1878, Pirot 1994.
  3. Dragan Jovanović i Bratislav Zlatkov, Seoski turizam, Pirot 2020.