Pređi na sadržaj

Betuel

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Betuel ili Vatuilo (hebr. בתואל – „božja kuća“) je biblijska ličnost opisana u Starom zavetu. Bio je Aramejac, najmlađi sin Nahora i Milke, nećak Avrama i otac Labana i Rebeke.

Prema knjizi Prva Dnevnika 4, 30 Betuel je takođe bio grad na području plemena Šimon, zapadno od Mrtvog mora. Neki naučnici, na primer Vilijem F. Olbrajt, poistovećuju ovaj grad sa gradom Betel (Vetilj) u južnoj Judeji, koje takođe znači „božja kuća“.

Betuel se u Bibliji pojavljuje devet puta, svaki put u Knjizi postanja.

Vidi još[uredi | uredi izvor]