Pređi na sadržaj

Biatlon na Zimskim olimpijskim igrama 2006.

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Mihael Grajs najuspepniji biatlonac na ZOI 2006. osvajač 3 zlatne medalje

Takmičenje u biatlonu na Zimskim olimpijskim igrama 2006. u Torinu održano je u San Sikariju u oblasii Česana Torinska 97 km zapadno od Torina na nadmorskoj visini od 1.620—1.680 metara. Takmičenja su održana između 11. i 25. februara 2006.

Na igrama u Torinu 2006. u biatlon se takmičilo u deset disciplina, pet muških i pet ženskih. U odnosu na prethodne igre u Solt Lejk Sitiju 2002. dodate su dve nove discipline: Masovni start na 15 km u muškoj i 12,5 km u ženskoj konkurenciji.

Učestvovala su 204 takmičara od toga 107 muškaraca i 97 žena iz 37 zemalja. Olimpijske medalje su osvajali takmičari iz 7 zemalja. Najviše uspeha su imali predstavnici Nemačke koji su ukupno osvojili 11 medalja od kojih 5 zlatnih, 4 srebrne i 2 bronzane. Šest biatlonaca je osvojilo po tri olimpijske medalje: Albina Ahatova (Rusija), Kati Vilhelm i Martina Glagov (Nemačka) kod žena, a Ole Ejnar Bjerndalen (Norveška), Sven Fišer i Mihael Grajs (Nemačka). Mihael Grajs je bio nauspešniji pojedinac sa osvojene 3 zlatne medalje.

Najmlađi učesnik bila je Petra Starčević iz Hrvatske sa 18 godina i 283 dana, a najstariji Vladimir Dračov iz Belorusije sa 39 god. i 348 dana.

Discipline[uredi | uredi izvor]

Na igrama u Torinu 2006. takmičenja u biatlonu su održana u deset disciplina, pet muških i pet ženskih.

Muškarci Žene
Štafeta 4 x 7,5 km Štafeta 4 x 6 km
Sprint 10 km Sprint 7,5 km
Potera 12,5 km Potera 10 km
Masovni start 15 km Masovni start 12,5 km
Pojedinačno 20 km Pojedinačno 15 km

Kvalifikacije[uredi | uredi izvor]

Dvadeset najboljih plasiranih zemalja u Svetskom kupu u biatlonu 2004/05. prema rangiranju Međunarodne biatlonske unije (IBU) mogle su, na olipijske igra, da pošalju po 4 predstavnika u disciplinama, odnosno 5 ukupno. Pet prvorangiranig zemalja mogle su da pošalju i šestog učesnika kao rezervu. Zemlje plasirane od 21-28 mesta kod muškaraca i 21-27 kod žena mogle su poslati po jednog predstavnika. Plasirani niže od 28 mesta nisu mogli slati takmičare na ZOI. Mogli su se uključiti samo ako neke od zemalja ispred njih na listi nisu poslale punu kvotu takmičara. Ova ograničenja su korišćena u svim biatlonskim takmičenjima. Zemlje koji među prvih 20 imaju i mušku i žensku ekipu mogle su na igre poslati po 5 takmičara u obe konkurencije.

Sledeća tabela daje 28 zemalja koje su kvalifikovane u muškoj i 27 u ženskoj konkurenciji:

Rang Muškarci[1] Žene[2] Rang Muškarci Žene
1  Nemačka  Rusija 15  Estonija  Japan
2  Nemačka  Nemačka 16  Slovenija  Rumunija
3  Rusija  Norveška 17  Sjedinjene Američke Države  Finska
4  Francuska  Francuska 18  Slovačka  Kanada
5  Austrija  Kina 19  Kanada  Moldavija
6  Belorusija  Belorusija 20  Japan  Letonija
7  Švedska  Slovenija 21  Ujedinjeno Kraljevstvo  Švedska
8  Ukrajina  Češka 22  Kina  Kazahstan
9  Češka  Bugarska 23  Kazahstan  Litvanija
10  Poljska  Italija 24  Bugarska  Estonija
11  Italija  Slovačka 25  Litvanija  Ujedinjeno Kraljevstvo
12  Švajcarska  Ukrajina 26  Australija  Bosna i Hercegovina
13  Letonija  Poljska 27  Rumunija  Austrija
14  Finska  Sjedinjene Američke Države 28  Mađarska

Zemlje učesnice[uredi | uredi izvor]

Zemlje učesnice

Osvajači medalja[uredi | uredi izvor]

Muškarci[uredi | uredi izvor]

Disciplina Zlato Srebro Bronza
Sprint
detalji
Sven Fišer
 Nemačka
26:11,6 Halvard Hanevold
 Norveška
26:19.8 Frude Andresen
 Norveška
26:31.3
Potera
detalji
Vensan Defran
 Francuska
35:20,2 Ole Ejnar Bjerndalen
 Norveška
35:22,9 Sven Fišer
 Nemačka
35:35,8
Pojedinačno
detalji
Mihael Grajs
 Nemačka
54:23,0 Ole Ejnar Bjerndalen
 Norveška
54:39,0 Halvard Hanevold
 Norveška
55:31.9
Masovni start
detalji
Mihael Grajs
 Nemačka
47:20,0 Tomaž Sikora
 Poljska
47:26,3 Ole Ejnar Bjerndalen
 Norveška
47:32,9
Štafeta
detalji
Sven Fišer
Mihael Grajs
Riko Gros
Mihail Reš
 Nemačka
1:21:51,5 Ivan Čerezov
Sergej Čepikov
Pavel Rostovcev
Nikolaj Kruglov
 Rusija
1:22:12,4 Žiljen Robert
Vensan Defran
Fereol Kanar
Rafael Poare
 Francuska
1:22:35,1

Žene[uredi | uredi izvor]

Disciplina Zlato Srebro Bronza
Sprint
detalji
Florans Baverel-Robert
 Francuska
22:31,4 Ana Karin Olofson
 Švedska
22:33,8 Lilia Efremova
 Ukrajina
22:38,0
Potera
detalji
Kati Vilhelm
 Nemačka
36:43.6 Martina Glagov
 Nemačka
37:57.2 Albina Ahatova
 Rusija
38:05.0
Pojedinačno
detalji
Svetlana Išmuratova
 Rusija
49:24.1 Martina Glagov
 Nemačka
50:34.9 Albina Ahatova
 Rusija
50:55.0
Masovni start
detalji
Ana Karin Olofson
 Švedska
40:36.5 Kati Vilhelm
 Nemačka
40:55.3 Uši Disl
 Nemačka
41:18.4
Štafeta
detalji
Anna Bogaliy-Titovets
Svetlana Išmuratova
Olga Zajceva
Albina Ahatova
 Rusija
1:16:12.5 Martina Glagov
Andrea Henkel
Katrin Apel
Kati Vilhelm
 Nemačka
1:17:03.2 Delfin Pereto
Florans Baverel-Robert
Silvi Beker
Sandin Baji
 Francuska
1:18:38.7

Bilans medalja[uredi | uredi izvor]

Medalje zemlje domaćina

Bilans medalja, ukupno[uredi | uredi izvor]

Država Zlato Srebro Bronza Ukupno
1.  Nemačka 5 4 2 11
2.  Rusija 2 1 2 5
3.  Švedska 1 1 0 2
4.  Francuska 2 0 2 4
5.  Norveška 0 3 3 6
6.  Poljska 0 1 0 1
7.  Ukrajina 0 0 1 1
Ukupno (7) 10 10 10 30

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Rang lista za zemalja u Svetskom kupu posle 14 takmičenja za muškarce Arhivirano na sajtu Wayback Machine (29. septembar 2007), from biathlonworld.com, retrieved 19 January 2006
  2. ^ Rang lista za zemalja u Svetskom kupu posle 14 takmičenja za žene Arhivirano na sajtu Wayback Machine (29. septembar 2007), from biathlonworld.com, retrieved 19 January 2006

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]