Bitka kod Sentle
Bitka kod Sentle | |||||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
Deo španskog osvajanja Meksika | |||||||||
Bitka kod Tabaska, slika iz 19. veka. | |||||||||
| |||||||||
Sukobljene strane | |||||||||
Španija | Kraljevina Tabasko | ||||||||
Komandanti i vođe | |||||||||
Ernan Kortes Pedro de Alvarado | kacik Tabasko | ||||||||
Jačina | |||||||||
14 konjanika, 400 pešaka[1] | oko 40.000 ratnika[2] | ||||||||
Žrtve i gubici | |||||||||
2 mrtva i 70 ranjenih[1] | 300[3]-800 mrtvih[1] |
Bitka kod Sentle (šp. Batalla de Centla), vođena 25. marta 1519, prva bitka španskog osvajanja Meksika. Kortesova ekspedicija potukla je vojsku majanskog kraljevstva Tabasko na ušću reke Grihalva i zauzela njihovu prestonicu, Potončan.
Istorijski izvori[uredi | uredi izvor]
Najstariji izvori za ovu bitku jesu hronika O novom svetu Pjetra Martira (pisana 1520, a štampana 1530), zasnovana na izveštajima dvojice učesnika,[2] Istorija osvajanja Meksika koju je napisao Kortesov sekretar Fransisko Lopez de Gomara (štampana 1552)[3] i Prava istorija osvajanja Nove Španije (napisana 1568, a objavljena 1630) Kortesovog pešadinca Bernala Dijaza del Kastilja, koji je učestvovao u bici.[1]
Suprotstavljene snage[uredi | uredi izvor]
Po Martiru, Indijanci su bili naoružani ukrašenim štitovima, lukovima, velikim drvenim mačevima i drvenim kopljima sa vrhovim ojačanim u vatri. On navodi broj od čak 40.000 indijanskih ratnika.[2] Po Bernalu Dijazu, Indijanci su imali i praćke i kamenice, a veći deo i oklope, debele, čvrsto prošivene postavljene prsluke od pamuka, koji su sezali do kolena.[1]
Bitka[uredi | uredi izvor]
Bernal Dijaz navodi da su se vojske sudarile na prostranoj ravnici obrasloj travom, nedaleko od gradića Sentla, koji je bio potčinjen Potončanu. Veliki odredi Indijanaca, u zbijenim redovima, besno su navalili na Špance sa svih strana i zasuli ih projektilnim oružjem. U prvom napadu ranjeno je preko 70[a] Španaca, ali Indijanci nisu dugo izdržali borbu prsa u prsa sa bolje naoružanim i oklopljenim Špancima. Španska pešadija, većinom naoružana mačem i štitom, držala se u zbijenoj formaciji i postepeno je potiskivala napadače, koji su uzmicali izvan dosega mačeva i napadali strelama, kopljima i kamenicama, dok im je sa druge strane španska artiljerija i strelci, gađajući iz neposredne blizine, nanosila teške gubitke. Iako su nanosili Indijancima teške gubitke, španski pešadinci nisu uspevali da ih razbiju i nateraju u bekstvo. Bitka je trajala čitav čas, a dvojica Španaca su poginula, kada je bitku odlučio dolazak španskih konjanika sa Kortesom na čelu, koji su napali Indijance s leđa. Pojava konjice, u svemu samo 14 konjanika, izazvala je paniku kod indijanskih ratnika i naterala ih u bekstvo, gotovo bez otpora, pošto su prvi put videli konje, i poverovali da su konji i konjanici jedno biće. Koliko je otpor konjanicima bio slab vidi se po tome što je 14 konjanika napalo i razbilo odred od više hiljada ratnika, koji se više od sata hrabro borio sa španskom pešadijom, pri čemu su ranjena samo 3 konjanika i 5 konja.[1]
Posledice[uredi | uredi izvor]
Po Gomari, grad Potončan osvojen je pre bitke, pošto su ga stanovnici napustili tokom okršaja sa Špancima prilikom iskrcavanja. Po Bernalu Dijazu[b] i Martiru, Potončan je osvojen posle bitke, iako potpuno prazan, pošto je svo stanovništvo izbeglo u šume. Španci su ušli u grad i poslali zarobljene Indijance da pozovu sve lokalne poglavice na pregovore. Nakon nekoliko dana, 40 poglavica pokorilo se Kortesu u Potončanu, donevši kao danak darove male vrednosti i 20 robinja, među kojima je bila i Malinče, kasnija gospađa Marina, koju Bernal Dijaz pominje sa velikim poštovanjem. Po Kortesovom naređenju, sve prisutne poglavice priznale su vlast španskog kralja, u gradskom hramu podignut je krst i odslužena hrišćanska misa. Za uzvrat, stanovnicima Potončana dozvoljeno je da se vrate u svoje domove, a ime grada promenjeno je u Sveta Marija od Pobede (šp. Santa María de la Victoria).
U popularnoj kulturi[uredi | uredi izvor]
Bitka je prikazana u prvoj epizodi španske serije Ernan (2021).
Napomene[uredi | uredi izvor]
Vidi još[uredi | uredi izvor]
Izvori[uredi | uredi izvor]
- ^ a b v g d đ del Kastiljo 2012, str. 38-51.
- ^ a b v Martir 1912, str. 32-35.
- ^ a b Gomara 1964, str. 38-52.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Díaz del Castillo, Bernal; Burke, Janet; Humphrey, Ted (2012). The true history of the conquest of New Spain [Prava istorija osvajanja nove Španije]. Indianapolis, Indiana: Hackett Pub. Co. ISBN 978-1-60384-290-7.
- d’Anghiera, Pietro Martire (1912). De Orbe Novo, The Eight Decades of New World [O novom svetu]. 2. Prevod: MacNutt, Francis Augustus. New York: G. P. Putnam's Sons. OCLC 1043023930.
- LÖPEZ DE GÖMARA, FRANCISCO (1964). CORTES, The Life of the Conqueror (translated from the Istoria de la Conquista de Mexico, Printed in Zaragoza, 1552) [Kortes, život osvajača, od njegovog sekretara Fransiska Lopeza de Gomere]. Prevod: SIMPSON, LESLEY BYRD. Berkeley and Los Angeles: University of California Press. str. 41—42.
- Brinton, Daniel Garrison (1896). The battle and the ruins of Cintla. Chicago.
- Miraljes Ostos, Huan (2009). Ernan Kortes tvorac Meksika. Čigoja. ISBN 9788675586906.
- Nova opšta istorija Meksika. Akademska knjiga. 2022. ISBN 9788662633712.
- Paligorić, Ljubomir (2003). Istorija Latinske Amerike. Institut za međunarodnu politiku i privredu. ISBN 86-7307-148-8.