Pređi na sadržaj

Бледи војник

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Bledi vojnik
Ilustracija iz 1926.
Nastanak i sadržaj
Orig. naslovThe Adventure of the Blanched Soldier
AutorArtur Konan Dojl
ZemljaUjedinjeno Kraljevstvo
Jezikengleski
Izdavanje
Datum1926.
Hronologija
PrethodnikUgledni klijent
NaslednikMazarenov dragulj

„Bledi vojnik” (engl. The Adventure of the Blanched Soldier) je jedna od 56 pripovedaka o Šerloku Holmsu koje je napisao Artur Konan Dojl i jedna je od dvanaest priča u ciklusu sakupljenom kao Arhiva Šerloka Holmsa (1927). Prvi put je objavljen u američkom časopisu Liberty u oktobru 1926. i u britanskom časopisu The Strand Magazine mesec dana kasnije. Ova priča je jedna od samo dve koje je ispričao Holms, a ne doktor Votson, a druga je „Lavlja griva”. Doktor Votson se ne pojavljuje ni u jednoj od ove dve pripovetke.

Radnja[uredi | uredi izvor]

Januara 1903, u Ulici Bejker 221b, Džejms M. Dod se konsultuje sa Šerlokom Holmsom o svom nestalom prijatelju, Godfriju Emsvortu. Dod i Emsvort su služili u Južnoj Africi tokom nedavnog Drugog burskog rata, tokom kojeg je Emsvort ranjen. Dod ga nije video od izveštaja o njegovoj povredi, što je navelo Doda da veruje da nešto nije u redu.

Dod je pisao pukovniku Emsvortu, Godfrijevom ocu, i rečeno mu je da je Godfri krenuo na put oko sveta, ali Dod nije bio zadovoljan ovim odgovorom. Zatim je Dod otišao u porodičnu kuću Emsvortovih, u blizini Bedforda. Tamo je našao četvoro ljudi — pukovnika i njegovu ženu, kao i starog batlera i njegovu ženu. Pukovnik je bio veoma neljubazan. Ponovio je priču o sinovljevom putovanju oko sveta, čak je i sumnjao da Dod poznaje njegovog sina, i delovao je iznervirano zbog Dodovog predloga da pošalje pismo Godfriju.

Dod je odlučio da utvrdi Godfrijevu sudbinu. Te večeri, u spavaćoj sobi u prizemlju, Dod je razgovarao sa batlerom Ralfom. Nakon što je Ralf pomenuo Godfrija u prošlom vremenu, Dod je posumnjao da je njegov prijatelj mrtav. Ralf je rekao da nije, ali da bi bilo bolje da je mrtav.

Misterija se zakomplikovala nakon što je Dod video Godfrijevo lice na svom prozoru, dokazujući da je bio na kopnu, a ne na moru kako je pukovnik tvrdio. Dod ga je jurio, ali je odustao nakon što je čuo kako se vrata zatvaraju u blizini.

Dod je uspeo da ostane još jedan dan u kući Emsvortovih, a tom prilikom je obišao imanje. Video je dobro odevenog čoveka kako izlazi iz pomoćne zgrade, koji se prilično uznemirio kad je otkrio da ga Dod posmatra. Dod je bio ubeđen da Godfri mora biti u ovoj zgradi.

Dod se tokom noći vratio u pomoćnu zgradu i kroz prozor posmatrao dobro odevenog čoveka i još nekoga, za koga je pretpostavio da je Godfri. Pre nego što je uspeo da istraži, pojavio se pukovnik Emsvort. Uznemiren zbog Dodovog kršenja privatnosti porodice, insistirao je da Dod odmah ode.

Dod je otišao pravo kod Holmsa da ispriča priču. Holms ga samo pita za novine koje je čitao čovek sa Godfrijem, i iako Dod nije siguran, Holms deluje zadovoljan odgovorom.

Po dolasku u kuću Emsvortovih, Holms primećuje miris katrana koji dolazi iz kožnih rukavica koje je Ralf skinuo. Pukovnik preti da će pozvati policiju ako Dod i Holms ne odu, ali Holms ističe da bi to izazvalo katastrofu koju pukovnik želi da izbegne.

Ubeđujući pukovnika da zna tajnu, Holms dobija dozvolu da poseti pomoćnu zgradu; on i Dod čuju Godfrijevu priču pravo sa njegovih usana. Tokom noći kada je ranjen u Južnoj Africi, otišao je u jednu kuću i prespavao u krevetu. Nakon što se probudio, shvatio je da je okružen gubavcima. Tamošnji lekar mu je rekao da je u bolnici za gubavce i da će se verovatno zaraziti bolešću nakon što je spavao u krevetu za gubavce. Lekar mu je pomogao da zaleči rane; nakon što se Godfri vratio u Englesku, pojavili su se strašni simptomi. Strah njegove porodice da će njihov sin biti smešten u instituciju i stigma vezana za lepru primorali su ih da prikriju njegovo prisustvo.

Priča se završava srećno. Holms dovodi ser Džejmsa Sondersa, poznatog dermatologa iz Londona. Doktor Sonders utvrđuje da Emsvort ima ihtiozu, odnosno pseudo-lepru, bolest koja je izlečiva.

Povezane priče[uredi | uredi izvor]

Holmsova istraga o slučaju je odložena jer je angažovan na rasvetljavanju „slučaja koji je moj prijatelj Votson opisao kao slučaj pripremne škole, u koji je vojvoda od Grejminstera bio tako duboko umešan”. Vojvoda od Holdernesa je bio glavni klijent u priči „Slučaj u internatu”.

Istorija objavljivanja[uredi | uredi izvor]

Pripovetka je prvi put objavljena u američkom časopisu Liberty u oktobru 1926. i u britanskom časopisu The Strand Magazine u novembru iste godine.[1] Priča je objavljena sa pet ilustracija Frederika Dora Stila u časopisu Liberty i sa pet ilustracija Hauarda K. Elkoka u časopisu The Strand.[2] Uvrštena je u zbirku kratkih priča Arhiva Šerloka Holmsa,[2] koja je objavljena u Ujedinjenom Kraljevstvu i SAD u junu 1927. godine.[3]

Adaptacije[uredi | uredi izvor]

Edit Mejzer je adaptirala ovu priču kao epizode ​​američke radio-serije Avanture Šerloka Holmsa koja je emitovana 2. marta 1931. (sa Ričardom Gordonom kao Holmsom i Lijem Lovelom kao dr Votsonom)[4] i 2. maja 1936. (sa Gordonom kao Holmsom i Harijem Vestom kao Votsonom).[5]

Mejzerova je takođe adaptirala priču kao epizodu američke radio-serije Nove avanture Šerloka Holmsa koja je emitovana 19. februara 1940. (sa Bejzilom Ratbonom kao Holmsom i Najdželom Brusom kao Votsonom).[6]

Majkl Hardvik je dramatizovao ovu pripovetku za BBC Light program u avgustu 1959. kao deo radio-serije iz 1952–1969. u kojoj su se našli Karlton Hobs u ulozi Šerloka Holmsa i Norman Šeli kao dr Votson, sa Frederikom Trevsom kao Džejmsom M. Dodom.[7]

Priču je za BBC Radio 4 tokom 1994. prilagodio Rodžer Dejns kao deo radio serije iz 1989–1998. u kojoj su glumili Klajv Merison kao Holms i Majkl Vilijams kao Votson. Pored njih su se pojavili Robert Glenister kao Džejms Dod, Hana Gordon kao Džin Votson i Derek Varing kao pukovnik Emsvort.[8]

Godine 2014, priča je adaptirana za radio kao epizoda Klasičnih avantura Šerloka Holmsa, serije u američkoj radio-emisiji Imagination Theatre, sa Džonom Patrikom Lourijem kao Holmsom i Lorensom Albertom kao Votsonom.[9]

Reference[uredi | uredi izvor]

Napomene
  1. ^ Smith 2014, str. 212
  2. ^ a b Cawthorne 2011, str. 153
  3. ^ Cawthorne 2011, str. 151
  4. ^ Dickerson 2019, str. 27
  5. ^ Dickerson 2019, str. 73
  6. ^ Dickerson 2019, str. 90
  7. ^ De Waal, Ronald Burt (1974). The World Bibliography of Sherlock Holmes. Bramhall House. str. 386—387. ISBN 0-517-217597. 
  8. ^ Bert Coules. „The Casebook of Sherlock Holmes”. The BBC complete audio Sherlock Holmes. Pristupljeno 12. 12. 2016. 
  9. ^ Wright, Stewart (30. 4. 2019). „The Classic Adventures of Sherlock Holmes: Broadcast Log” (PDF). Old-Time Radio. Pristupljeno 9. 6. 2020. 
Izvori

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]