Brauning 1910/22 Vojno-državni

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Brauning M 1910/22
FN 1910/22
VrstaPoluautomatski pištolj
Poreklo Belgija
Upotreba
Upotreba uKraljevina Jugoslavija, Rumunija, Grčka, Finska, Belgija, Francuska, Holandija, Danska, Turska.
Bojno delovanjeZimski rat 1939, Drugi svetski rat, policijska upotreba
Proizvodnja
ProizvođačFabrique Nationale de Herstal (FN)
VarijanteM1910/22
Specifikacije
Masa0,73 kg
Dužina178 mm
Dužina cevi114 mm
Kalibar9 x 17 i 7,65 x 17 mm
Vrsta operacijekratak trzaj zatvarača
Način dejstvapoluautomatski
Brzina paljbe20 met/min
Brzina zrna580 ili 510 m/s
Maks. ef. dometoko 200 m
Magacin8 ili 9 metaka
Nišanfiksni, mehanički.

FN Model 1910/22 predstavlja modifikaciju poluatomatskog pištolja FN Model 1910 američkog konstruktora Džona Brauninga (engl. John Browning) koji je proizvodila firma franc. Fabrique Nationale de Herstal iz Belgije, u skladu sa uslovima konkursa Ministarstva Vojske i mornarice Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca iz 1920. godine. [1] Zbog znatno izmenjenih tehničko - taktičkih i balističkih osobina, među mnogim stručnjacima vlada mišljenje da je ovo pre drugi model pištolja nastao razvojem iz originalnog, nego njegova modifikacija.

Razvoj[uredi | uredi izvor]

U naoružanju vojske Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca nalazili su se uglavnom ratni „Rubiji” Srpske vojske, koje je tokom Prvot svetskot rata, u različitim verzijama proizvodilo preko pedeset fabrika u Francuskoj i Španiji, a u većem broju su bili prisutni i Belgijski i Ruski "Nagani", Austrougarski „Gaseri” i „Štajeri”, Nemački „Mauzeri”, kao i čitav niz drugih pištolja različitih proizvođača, uglavnom Turskog i Bugarskog porekla zaplenjenih u Balkanskim ratovima i ratovima za oslobođenje Srbije.

U ovim uslovima, bilo je neophodno zameniti čitavo ovo šarenilo jedinstvenim službenim pištoljem,[2] i u tom cilju je Ministarstvo Vojske i mornarice 1920. godine raspisalo međunarodni konkurs za nabavku 60.000 komada novih pištolja. Na konkursu je pobedila Fabrika FN sa svojim modelom Browning 1910, ali je naručilac dao dodatni zahtev da se pištolju produži cev na 114 milimetara zbog veće preciznosti i da se kapacitet okvira poveća za dva metka.

Kako proizvođač nije imao oružje koje je odgovaralo tehničko - taktičkim zahtevima poručioca, inženjeri iz Herstala su izvršili značajne izmene na postojećem modelu 1910. Zahtev za povećanjem kapaciteta je rešen jednostavno, povećanjem rukohvata oružja, tako da može da primi povećani okvir, dok je zahtev za produženjem cevi rešen na veoma originalni način dodavanjem čepa koji se bravi za navlaku i koji omogućava ugradnju duže cevi. [3]

Oružje se pokazalo uspešno na testiranju, pa su prve količine isporučene 1922. godine i oružje je ušlo u naoružanje pod oznakom M 1910/22.

Istorijat[uredi | uredi izvor]

Prvi primerci namenjeni vojsci su nosili ćiriličnu oznaku „Vojno državni”, dok su policijski modeli u zavisnosti od toga da li su bili namenjeni istočnim ili zapadnim delovima zemlje nosili ćiriličnu ili latiničnu oznaku „Policijski”. Postojala i je i manja serija pištolja koji su bili označeni sa "Oficirski“. Kasniji primerci su dolazili bez ovakvih oznaka, koje su nakadno utiskivane, pa se tako mogu naći primerci sa najrazličitijim natpisima, kao što je recimo „Policija grada Splita”.

Bez obzira na to što najveći broj primeraka nije nosio nikakve oznake osim fabričkih, ovaj pištolj je i dan danas poznat u narodu pod imenom "Vojno državni", a ovaj naziv je postao odomaćen i za M57, jugoslovensku verziju sovjetskog TT-a.

Tridesetih godina je, tada već Kraljevina Jugoslavija, obnovila porudžbinu za još oko 20.000 komada, uz uslov da stručnjaci iz Herštala obuče osoblje Vojno-Tehničkog zavoda iz Kragujevca u servisiranju oružja. Ovo je, pored kasnijih prepravki, najverovatniji razlog za netačne navode da je model 1910/22 proizvođen u Kragujevcu.

U decenijama pre izbijanja Drugog svetskog rata, ovaj pištolj se raširio čitavom Evropom, pa je u manjem ili većem broju bio u službi u policiji ili oružanim snagama Jugoslavije, Holandije, Belgije, Luskemburga, Grčke, Turske, Rumunije, Francuske, Finske, i Danske, pa se tako za njega može slobodno reći da je prvi evropski pištolj.

Nemačka ratna proizvodnja[uredi | uredi izvor]

Brauning 1910/22 iz ratne proizvodnje tokom nemačke okupacije sa drvenim koricama.

Do izbijanja Drugog svetskog rata, model 1910/22 se raširio na deset evropskih zemalja, pa su ga Nemci u svom pohodu na Evropu zaplenili u velikim količinama. Zbog masovnosti i solidnog kvaliteta, uvrstili su ga u svoje naoružanje pod oznakom Pistole 626(b). Najveće količine su završile među pripadnicima nemačkog ratnog vazduhoplovstva - Luftvafe.

Nakon učvršćenja nemačke vlasti u okupiranoj Belgiji, proizvodnja u Herstalu je nastavljena pod nemačkom kontrolom. Primerci iz doba nemačke proizvodnje su lošeg kvaliteta i prepoznatljivi su po nemačkim žigovima i drvenim čekiranim koricama, umesto standardnih plastičnih sa stilizovanom oznakom FN u elipsi.

Ratna i posleratna primena[uredi | uredi izvor]

Kako je do rata ovo bilo standardno oružje vojske i policije, veliki broj ovih pištolja su koristile sve zaraćene strane tokom Drugog svetskog rata na našim prostorima, a značajne količine su zaplenili Nemci. Iako lošiji od većine nemačkih modela, među borcima JVUO i partizanima je bio cenjeniji, kao „naše” oružje. Posle rata su ovi pištolji upućeni u Crvenu Zastavu u Kragujevcu na reparaciju, gde su dobili plastične korice u stilu sovjetskog TT-33 sa petokrakom zvezdom i oznakom FNRJ. Ovi pištolji su predati na korišćenje policiji i bili su u upotrebi sve do sredine šezdesetih godina, kada su zamenjeni domaćom verzijom TT-a. Preostali primerci su dati na korišćenje saveznom SUP-u, pa su neki od njih prikazani na slovenačkoj televiziji kao plen slovenačkih teritorijalaca prilikom zauzimanja graničnog prelaza Šentilj 1991. godine.

Model je ostao u proizvodnji kao civilno oružje sve do 1983, a u policijama većeg broja zemalja se zadržao kao standardno oružje sve do sredine osamdesetih.

Reference[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]