Bronhiektazije
Bronhiektazije su hronična bolest pluća koju karakteriše trajna abnormalna dilatacija i uništavanje elastičnih i mišićnih struktura zidova glavnih bronhija i bronhiola. Bolest se može javiti u tri oblika, kao: cilindrični (fusiformni), varikozni i sakralni (cistični). Bolest podjednako pogađa ljude oba pola i svih uzrasta.
Klinička slika[uredi | uredi izvor]
Simptomi bronhiektazije obično uključuju kašalj koji je produktivan čestim zelenim ili žutim ispljuvkom koji traje mesecima do godinama.[1] Ostali uobičajeni simptomi uključuju otežano disanje, piskanje (zviždanje tokom disanja) i bol u grudima. Pojava pogoršanja simptoma, egzacerbacija, češće se javlja kod uznapredovale ili teške bolesti.[2]
Sistemski simptomi, uključujući groznicu, noćno znojenje, umor i gubitak telesne težine.[2]
Bronhiektazije se takođe mogu manifestovati iskašljavanjem krvi u odsustvu sputuma, što se naziva "suva bronhiektazija".
Egzacerbacije kod bronhiektazija se manifestuju kao pogoršanje kašlja, povećanje zapremine sputuma ili zadebljanja konzistencije u trajanju od najmanje 48 sati, pogoršanje kratkog daha (otežano disanje), pogoršanje netolerancije na vežbanje, povećan umor ili malaksalost i razvoj hemoptize.[2]
Ljudi često prijavljuju česte napade "bronhitisa" koji zahtevaju terapiju ponovljenim kurama antibiotika. Ljudi sa bronhiektazijama mogu imati loš zadah zbog aktivne infekcije. Prilikom pregleda, auskultacijom se mogu čuti krepitacije i ekspiratorni rhoni.[1]
Komplikacije bronhiektazije uključuju ozbiljna zdravstvena stanja, kao što su respiratorna insuficijencija i atelektaza: kolaps ili zatvaranje pluća. Respiratorna insuficijencija nastaje kada nedovoljno kiseonika pređe iz pluća u krv.[3]
Atelektaza se javlja kada se jedan ili više segmenata pluća kolabiraju ili se ne naduvaju pravilno. Ostale plućne komplikacije uključuju apsces pluća i empijem. Kardiovaskularne komplikacije uključuju hronično plućno srce, kod kojih dolazi do uvećanja i zatajenja desne strane srca kao posledica bolesti pluća.[4]
Terapija[uredi | uredi izvor]
Terapija bronhijektazija zasniva se na prevencije egzacerbacija, lečenju osnovnih uzroka bolesti, agresivno lečenje akutnih egzacerbacija i kontrola komplikacija.6
Primarni cilj terapije bronhiektazija je održavanje dobrog opšteg stanja pacijenta i prevencija i lečenje zapaljenskih procesa.
Pacijente sa bronhiektazijame treba obučiti da kašljaju u drenažnom položaju u jutarnjim šasovima, nagnuti preko ivice kreveta Različite tehnike mogu olakšavaju eliminaciju sekreta, uključujući posturalnu drenažu i perkusiju grudnog koša.
Kod težih oblika bolesti, važne su i vežbe disanja, sanacija upale sinusa, vakcinacija protiv gripa i pneumokoka i ishrana pacijenata sa dosta tečnosti, proteina i vitamina.
Iako preventivna primena antibiotika ne sprečava pogoršanje bolesti, nekada je njihova primene neophodna.
Akutne egzacerbacije se leče antibioticima koji će pokriti H. influenzae, P. aeruginosa, M. catarrhalis, S. aureus i S. pneumoniae (npr. ciprofloksacin ili levofloksacin 7 do 14 dana). Azitromicin 500 mg 3 puta nedeljno (ponedeljak, sreda i petak) pokazao se efikasnim kod cistične fibrozne bronhiektazije, ali je ostalo nejasno da li su makrolidi efikasni i u drugim oblicima bolesti. Za pacijenti sa cističnom fibrozom koji imaju hroničnu kolonizaciju P.aeruginosa primenjuje se inhalacija tobramicina (28 dana/28 dana pauze) ili inhalacija Kolistina (kontinuirano).
Pored terapije antibioticima, treba pojačati i mere olakšanja drenaža obilnih gnojnih sekreta iz bronhija.
Alergijska bronhopulmonalna aspergiloza se leči kortikosteroidima i antimikoticima.
Pacijentima sa nedostatkom imunoglobulina i onima sa nedostatkom α1-antitripsina daju se supstituciona terapija.
Ako se javi masivna hemoptiza, koja često potiče od hipertrofiranih bronhija cirkulaciju, koja se ne može zaustaviti konzervativnim tretmanom (odmor i antibiotici), terapijske opcije su hirurška resekcija ili resekcija bronhijalne arterije i embolizacija. Resekcija može biti uspešna ako je bolest lokalizovana, dok je kod široko rasprostranjene bolesti, poželjna embolizacija.
Kod pacijenata u terminalnoj fazi bolesti, usled hronične hipoksemije i kor plućne, pacijent može zahtevati upotrebu dugotrajne terapije kiseonikom.
Ako nijedan drugi oblik lečenja nije bio uspešan, konačno rešenje je transplantacija pluća.
Komplikacije[uredi | uredi izvor]
Teške bronhiektazije mogu dovesti do brojnih ozbiljnih zdravstvenih stanja, od kojih su neka navedena u doljoj tabeli:
Komplikacije | Karakteristike |
---|---|
Respiratorna insuficijencija | Respiratorna insuficijencija u kliničkim ispitivanjima obično uključuje tahipneu i patološki nalaz gasne analize (hipoksemija, hiperkapnija ili obe). Respiratorni zastoj koji uzrokuje izmenjen mentalni status zbog ishemije u mozgu rezultat je neadekvatne razmene gasova u respiratornom sistemu (arterijski kiseonik, ugljen-dioksid ili oba ne mogu da se održavaju na normalnim nivoima). Pad kiseonika koji se prenosi putem krvi poznat je kao hipoksemija, porast nivoa arterijskog ugljen-dioksida (hiperkapnija). Respiratorna insuficijencija se klasifikuje kao tip 1 ili tip 2, na osnovu postojanja visokog nivoa ugljen-dioksida i može biti akutna ili hronična. Definicija respiratorne insuficijencije u kliničkim ispitivanjima obično uključuje tahipneu i patološki nalaz gasne analize (hipoksemija, hiperkapnija ili obe). Respiratorni zastoj uzrokuje izmenjen mentalni status zbog ishemije u mozgu. |
Atelektaza | Atelektaza pluća predstavlja stanje kod kog u određenim delovim pluća ne postoji vazduh, ili su pluća izduvana i kolabiraju. Vazduha nema u alveolama u kojima se krv obogaćuje kiseonikom, a oslobađa ugljen dioksida. Samim tim što u odredjenim delovima pluća nema vazduha, ona su isključena iz normane funkcije disanje. |
Srčana insuficijencija | Ako su bronhiektazije toliko uznapredovale da zahvataju sve delove disajnih puteva, one mogu dovesti do srčane insuficijencije. Srčana insuficijencija predstavlja slabost srčanog mišića koji nije u mogućnosti da obezbedi odgovarajući minutni volumen, odnosno dovoljno kiseonika za metaboličke potrebe organizma.Najčešći simptomi srčane insuficijencije su otežano disanje, umor i otok u zglobovima, stopalima, nogama, stomaku. |
Izvori[uredi | uredi izvor]
- ^ a b McShane, Pamela J.; Naureckas, Edward T.; Tino, Gregory; Strek, Mary E. (2013-09-15). „Non–Cystic Fibrosis Bronchiectasis”. American Journal of Respiratory and Critical Care Medicine (na jeziku: engleski). 188 (6): 647—656. ISSN 1073-449X. doi:10.1164/rccm.201303-0411CI.
- ^ a b v o'Donnell, Anne E. (2022). „Bronchiectasis — A Clinical Review”. New England Journal of Medicine. 387 (6): 533—545. PMID 35947710. S2CID 251495311. doi:10.1056/NEJMra2202819.
- ^ „Bronchiectasis - What Is Bronchiectasis? | NHLBI, NIH”. www.nhlbi.nih.gov (na jeziku: engleski). 2023-10-27. Pristupljeno 2024-05-29.
- ^ „Bronchiectasis: Practice Essentials, Background, Pathophysiology”. emedicine.medscape.com. 2023-06-18.
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
Klasifikacija | |
---|---|
Spoljašnji resursi |
![]() | Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje u vezi sa temama iz oblasti medicine (zdravlja). |