Bubrežno telašce

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Bubrežno telašce
Struktura bubrežnog telašca
Dijagram cirkulacije u vezi sa jednim glomerulom, povezanim tubulom i sabirnim sistemom Bubrežno telo u korteksu (spoljni sloj) bubrega. Na vrhu, bubrežno telo koje sadrži glomerul. Filtrirana krv izlazi u bubrežni tubul kao filtrat, desno. Levo, krv teče iz aferentne arteriole (crvena), ulazi u bubrežno telo i filtrira se u glomerulu; krv izlazi iz eferentne arteriole (plava).
Detalji
LokacijaNefron
Identifikatori
Latinskicorpusculum renis
Anatomska terminologija

Bubrežno telašce ili Malfigijevo telašce deo je bubrežnog nefrona namenjen za filtriranja krvi.[1] Sastoji se od glomerula – klupka kapilara graženih od endotelnih ćelija i glomerularne kapsule ili Baumanove kapsule.[2]

Etimologija[uredi | uredi izvor]

Bubrežno telašće poznato je i kao Malfigijevo telašće, nazvano po Mrčelu Malfigiju (1628–1694), italijanskom lekaru i biologu. Ovaj eponim se ime više ne koristi široko u praksi, verovatno da bi se izbegla zabuna sa Maligijevim telom u slezini.

Građa[uredi | uredi izvor]

Bubrežno telašce[3] se sastoji se od dve strukture, glomerula i Baumanove kapsule.

Glomerul[uredi | uredi izvor]

Glomerul je malo klupko kapilara koje sadrži dva tipa ćelija:

  • Svetlosni mikroskopski prikaz dela korteksa bubrega, na kome se uočava urinarni pol bubrežnog telašca.
    Mezangijske ćelije koje su modifikovane ćelije glatkih mišića, smeštene između kapilara. Svojom kontraktilnom aktivnošću, regulišu protok krvi i luče vanćelijski matriks, prostaglandine i citokine. Mezangijske ćelije takođe imaju fagocitnu aktivnost, uklanjaju proteine i druge molekule zarobljene u glomerulskoj baznoj membrani ili filtracijskoj barijeri.

Baumanova kapsula[uredi | uredi izvor]

Baumanova kapsula ima spoljašnji parijetalni sloj sastavljen od jednostavnog skvamoznog epitela. Visceralni sloj, sastavljen je od modifikovanog jednostavnog skvamoznog epitela, obložen je podocitima. Podociti imaju ogranke stopala, pedicele, koji se obavijaju oko glomerulskih kapilara. Ovi pediceli se međusobno dodiruju s pedicelima susednih podocita, sa kojima čine filtracijske otvore. U bubrežnom telu postoje dva pola, vaskularni i cevasti pol. Vaskularni pol je mesto glomerula. Na vaskularnom polu aferentne i eferentne arteriole ulaze i izlaze iz glomerule u Baumanovoj kapsuli. Cevasti pol nalazi se na drugom kraju, nasuprot vaskularnom. Na cevastom polu nastaje proksimalna izuvijani tubul.[traži se izvor]

Funkcija[uredi | uredi izvor]

Bubrežno telašce ima ulogu u filtriranju krvi. Tečnost iz krvi u glomerulu sakuplja se u Baumanovoj kapsuli kako bi se formirao "glomerularni filtrat", koji se zatim dalje obrađuje duž nefrona da bi se konačno formirao urin. To čini preko filtracijske barijere. Filtrirajuću barijeru bubrežnog telaščeta čine: fenestrirani endotel glomerularnih kapilara, srasla bazna lamina endotelnih ćelija i podocita i filtracijski otvori/prorezi podocita. Ova barijera omogućava prolazak vode, jona i malih molekula iz krvotoka u Baumanov prostor (prostor između visceralnog i parijetalnog sloja). U Baumanovom prostoru sprečen je prolazak velikih i/ili negativno nabijenih proteina, i time se ovi proteini zadržavaju u cirkulaciji.[4]

Bazna lamina se sastoji od tri sloja: lamina rara eksterna, lamina densa i lamina rara interna (lat. lamina rara externa, lamina densa, lamina rara interna):[5]

  • Lamina rara eksterna je sloj bazne lamine uz pobočne ogranke.
  • Lamina densa je središnji sloj bazne lamine koji se sastoji od kolagena tipa 4 i laminina. Ovaj sloj deluje kao selektivni makromolekulski filter, sprečavajući prolazak velikih molekula proteina u Baumanov prostor.
  • Lamina rara interna je sličan endotelnim ćelijama. Ovaj sloj sadrži heparan-sulfat, negativno nabijeni glikozaminoglikan, koji doprinosi elektrostatskoj barijeri glomerulskog filtra.

Galerija[uredi | uredi izvor]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Renal corpuscle | Glomerulus, Nephron & Nephrology | Britannica”. www.britannica.com (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2023-10-22. 
  2. ^ Tortora, Gerard J.; Derrickson, Bryan H. (2009). Principles of anatomy and physiology (12. ed., internat. student version izd.). Hoboken, NJ: Wiley. ISBN 978-0-470-23347-4. 
  3. ^ „Medical Definition of RENAL CORPUSCLE”. www.merriam-webster.com (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2023-10-22. 
  4. ^ Journal "Morphologia", Editorial office of (2016-12-23). „Review of the textbook Junqueira's Basic Histology: Text and Atlas, Fourteenth Edition 14th Edition / Anthony Mescher. - McGraw-Hill Education / Medical: 2016. – 1136 r.”. Morphologia. 10 (4): 102. ISSN 1997-9665. doi:10.26641/1997-9665.2016.4.102. 
  5. ^ Baum, Ursula, ur. (2004). Anatomie und Physiologie: Kompakte Darstellung der Fachgebiete unter Berücksichtigung der Ausbildungs- und Prüfungsverordnung für Pflegeberufe. Die "weiße Reihe" (7. Aufl izd.). München: Elsevier, Urban & Fischer. ISBN 978-3-930192-62-5. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Uwe Gille: Harn- und Geschlechtssystem, Apparatus urogenitalis. In: Franz-Viktor Salomon, H. Geyer, Uwe Gille (eds.): Anatomie für die Tiermedizin. 2. erweiterte Auflage. Enke-Verlag, Stuttgart. 2008. ISBN 978-3-8304-1075-1.
  • Werner Linß, Jochen Fanghänel: Histologie: Zytologie, allgemeine Histologie, mikroskopische Anatomie. Verlag Walter de Gruyter, Berlin / New York 1998, . ISBN 3-11-014032-2.  Nedostaje ili je prazan parametar |title= (pomoć), S. 207–209.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje
u vezi sa temama iz oblasti medicine (zdravlja).