Budimpeštanski metro
Budimpeštanski metro (mađ. Budapesti metró) je skup metro linija u mađarskom glavnom gradu Budimpešti. Predstavlja jedan od najstarijih metro sistema u svetu. Sastoji se iz četiri linije od kojih je svaka obeležena posebnim brojem i bojom. Četvrta, najmlađa linija, puštena je urad 2014. godine. U planu je i linija broj 5.
Istorija[uredi | uredi izvor]
Prvobitna svrha prve linije je bila da olakša transport do Budimpeštanskog gradskog parka. Međutim prestonica se oduvek protivila da se saobraćaj odvija preko Andraševog bulevara koji je postao najčuveniji put u gradu i deo svetske baštine. Nacionalna skupština je ipak prihvatila plan 1870. i izgradnja koja je počela 1894. je poverena nemačkoj firmi Simens i Hanke AG. Trebalo je dve godine da dve hiljade radnika sa tada najsavremenijom opremom završi posao. Ova linija metroa je građena potpuno sa površine. Puštena je u rad 2 maja 1896. na godišnjicu milenijuma (to je 1000 godina od dolaska Mađara na ovo tlo). Svečano ju je otvorio vladar Franja Josif.
Metro-voz je išao duž Andraševog bulevara, sa trga Verešmarti do gradskog parka, u pravcu severoistok-jugozapad. Imao je jedanaest stanica, devet ispod zemlje i dve iznad. Dužina je tad bila 3,7 km, i voz je išao na svaka dva minuta. Za dan je mogao da preveze 35 000 ljudi(a danas 105 000 radnim danima).
Planovi za druge dve linije koje bi povezivale sever-jug i istok-zapad napravljeni su 1895, međutim da bi njihova gradnja i otpočela trebalo je pedesetak godina. Noviji planovi su napravljeni 1942, a Savet ministara je doneo uredbu za početak gradnje 1950. godine. Metro linija 2 je po prvobitnom planu trebalo da povezuje dve glavne železničke stanice Keleti (na istoku) i Deli (na jugu). Sve je trebalo da bude završeno 1955, ali je gradnja stalno odlagana iz raznih političkih i finansijskih razloga od 1954. do 1963. Konačno je otvorena 4. aprila 1970. i imala je 7 stanica. Njen pravac je istok-zapad. Ona je i danas jedina linija koja prolazi ispod Dunava i povezuje Budim i Peštu. Ukršta se sa prvom linijom na trgu Ferenca Deaka.
Prva metro linija je renovirana između 1970. i 1973, uključujući i zamenu vagona. Godine 1973. obe linije su produžene (prva sa jednom stanicom a druga sa 4). Tako je dužina prve linije dostigla današnju dužinu od 4,2 km a druga od 10,3 km, sastojeći se od 11 stanica. Budimpeštanska transportna kompanija je preuzela održavanje metroa 1973. godine, a i danas je zadužena za njega. Obeležavanje metro linija bojama počelo je 1976, kada je prva sekcija treće linije otvorena za javnost. Prva linija je postala žuta, druga crvena a treća plava.
Prva odluka da se napravi treća linija donesena je 1963, a njena izgradnja je počela 1970, sa završenom prvom sekcijom 1976. Ona je imala 6 stanica. U južnom pravcu dodato je još pet stanica 1980, a u severnom devet tokom 1981, 1984. i 1990. Tako treća linija ima 20 stanica i sa 16,4 km najduža je linija u Budimpešti. Metro linija broj 3 ide kroz Peštu u pravcu sever-jug (tačnije, sever-severoistok do jugoistoka).
Tokom 80-ih i 90-ih M1 je bitno rekonstruisan. Od njegovih osam stanica 11 je postojalo a tri su napravljene tokom rekonstrukcije. Stanice podsećaju na doba 1890-ih sa parketom, klupama, drvenim prozorima i osvetljenjem tog vremena. Svaka stanica je mali muzej sa slikama i informacijama.