Valerij Kazakov

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Valerij N. Kazakov
Lični podaci
Puno imeValerij Nikolajevič Kazakov
Datum rođenja(1952-10-26)26. oktobar 1952.(71 god.)
Mesto rođenjaBeloruska SSR, Sovjetski Savez SSSR
DržavljanstvoSSSR Belorusija
Književni rad
Jezik stvaranjabeloruski jezik, ruski jezik
Žanrroman, lirika

Valerij Nikolajevič Kazakov (rus. Валерий Николаевич Казаков; rođen 26. oktobra 1952. godine) je beloruski i ruski književnik, naučnik, mecena i javna ličnost.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Valerij Kazakov je rođen u Magiljovskoj oblasti, Belorusija. Posle završetka škole radio je u Magiljovskoj fabrici liftova, a nakon toga služio je vojsku u Estoniji i Nemačkoj i završio višu vojno-političku školu, a zatim Književni institut imena A.M.Gorkog. Vojni dopisnik novina Crvena zvezda, član Udruženja novinara. Radio je u Ruskom udruženju veterana Avganistana, Savetu bezbednosti Ruske Federacije, Administraciji Predsednika Ruske federacije, bavio se i naučnim radom i bio na aspiranturi na Beloruskom državnom univerzitetu. Pukovnik je u penziji. Doktor (kandidat) humanističkih nauka[1].

Književni rad[uredi | uredi izvor]

Autor je 28 knjiga proze i poezije, među njima su romani Senka Goblina (rus. Tenь Goblina), Službenik najstarijeg demokratskog naroda (rus. Holop avgusteйšego demokrata), Crni mačak (rus. Černый kot) i zbirka poezije Prašnjavo sunce (rus. Pыlьnoe Solnce). Napisao je i zbornike publicistike i proze: Razbijeno ogledalo Karabaha (rus. Razbitoe zerkalo Karabaha), Asfalt i senke (rus. Asfalьt i teni) i Samouništenje (rus. Samorazrušenie).[2] Piše na ruskom i beloruskom jeziku.[3] Knjige V. Kazakova su prevedene na beloruski, poljski, srpski i druge jezike. Član je i Udruženja književnika Srbije i Udruženja književnika Belorusije.[4].

Nagrade[uredi | uredi izvor]

Nagrađen je sa tri ordena, dvadeset medalja i odlikovanja Ruske Federacije i Belorusije, kandidat društvenih nauka. Dobitnik državne nagrade Vlade Ruske Federacije u oblasti kulture. Laureat nagrade Pavla Makoviča Adamova.

Dela Kazakova na srpskom jeziku[uredi | uredi izvor]

U izdanju Pegaza u Bijelom Polju u Crnoj Gori 2009. godine izašao je Kazakov roman Sjenka goblina u prevodu sa ruskog jezika Slavke Luković. U Beogradu je 2020. godine izašla zbirka pesama Kazakova Prašnjavo sunce u izdanju Udruženja poetskih stvaralaca, u prevodu sa ruskog Dajane Lazarević.[5]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Kazakov Valeriй Nikolaevič”. KazakovV. Arhivirano iz originala 02. 03. 2021. g. Pristupljeno 9. 2. 2021. 
  2. ^ „Valeriй Nikolaevič Kazakov”. Magazines. Pristupljeno 9. 2. 2021. 
  3. ^ „Pisatelь Valeriй Kazakov: vsяkiй razdel tvorčeskoй intelligencii — эto ot lukavogo”. Navinы. Arhivirano iz originala 28. 10. 2021. g. Pristupljeno 9. 2. 2021. 
  4. ^ Kazakov, Valerij (2020). Prašnjavo sunce - poezija (Prvo izd.). Beograd: Udruženje poetskih stvaralaca. 
  5. ^ Karljukevič, Aljes. „"Prašnjavo sunce" Valerija Kazakova na srpskom jeziku”. KULT. Arhivirano iz originala 11. 04. 2021. g. Pristupljeno 9. 2. 2021. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Prašnjavo sunce. Beograd, Udruženje poetskih stvaralaca, 2020.
  • Sjenka goblina. Bijelo Polje, Pegaz, 2009.
  • Svet i teni Valeriя Kazakova. Krasnaя Zvezda, 7.10.2008.
  • Tvorčeskiй večer s Valeriem Kazakovыm i Sibirskimi ognяmi, MyCity.by, Mogilev, 18.09.2008.
  • Sibirskie ogni v Zapadnoй Evrope. Evropa-эkspress №22 (534) 26.05. - 01.06.2008.
  • Ignatova Elena. Hronika smutы. Zarubežnыe zapiski, 2009, №19.
  • Valerый Kazakoў : « U lюbыh abstavіnah zastavacca čalavekam » : [gutarka z V. Kazakovыm] / Valerый Kazakoў ; gutarыla Nэllі Zіgulя // Lіm. — 2016. — 5 lюtaga. — S. 9.
  • Grigorьeva, N. Vstreča na maloй Rodine // Іskra. — 2008. — 16 žnіўnя. — S. 2.
  • Dubrovin, V. Valeriй Kazakov: « Čem dolьše živu, tem bolьše somnevaюsь » // Vesnіk Magіlёva. — 2008. — 12 sakavіka. — S. 7.
  • « I эto vse o nem… » : [Valeriй Kazakov] // Іskra. — 2016. — 16 studzenя. — S. 6 : foto.
  • Kazakoў, V. «Lepšы «sюr» žыve ў rэalьnascі!» : [Valerый Kazakoў і яgo tvorčascь] / Valerый Kazakoў ; Margarыta Dzяhcяr // Lіm. — 2017. — 25 žnіўnя. — S. 12 : fota.
  • Ladutьko, K. Otkrыtь, uznatь — i ponяtь : [o novom romane V. Kazakova «Černый kot»] / Kirill Ladutьko // Zvяzda. — 2016. — 26 krasavіka. — S. 16.
  • Ladutьko, K. Preemstvennostь : tradicii i buduщee: [Mežnunarodnый simpozium literatorov «Pisatelь i vremя» otkrыlsя v Minske, v spiske priglašennыh V. Kazakov] / Kirill Ladutьko // Zvяzda. 2016. — 9 fevralя. — S. 7.
  • Maksimova, E. Živoй portret sovremennika : [tvorčeskaя vstreča s Valeriem Kazakovыm] / Elena Maksimova // Vesnik Magilёva. — 2016. — 6 яnvarя. — S. 10.
  • Podarok ot imenitogo zemlяka // Іskra. — 2018. — 5 lіpenя. — S. 3 : foto.