Valpurga fon Isačesku

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Valpurga fon Isačesku
Valpurga fon Isačesku, (publikacija iz 1900)
Lični podaci
Puno imeIzabela Valpurga fon Isačesku
Datum rođenjaverovatno 1852.
Mesto rođenjaBeč, Austrijsko carstvo
Datum smrti5. maj 1925.(1925-05-05) (72/73 god.)
Mesto smrtiBeč, Austrija
DržavljanstvoAustrijanka
Sportske informacije
SportPlivanje
plivač na otvorenim vodama,
plivač na duge staze

Izabela Valpurga fon Isačesku (nem. Walpurga von Isacescu; Beč, verovatno 1852 – Beč, 5. maj 1925), takođe poznata i kao Valburga fon Isačesku, bila je austrijska plivačica, prva žena koja je pokušala da prepliva Lamanš.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Baronica Valpurga fon Isačesku rođena je u Beču, verovatno 1852. godine kao ćerka oficira bečke železničke stanice. Sa 16 godina godina se udala za Dimitrija fon Isačeskua, plemića iz Bukurešta. U glavnom gradu Velike Rumunije sa mužem je živela 20 godina, sve do njegove smrti. Ostavši mlada udovica nije nasledila sredstva život, pa se vratila u Beč. Da bi se izdržavala radila je kao službenik na austrijskoj železnici,[1] na odgovornoj funkciji na kojoj je nekada radio njen otac. Na tom mestu ostala je do 1920.[2] Tokom svog boravka u Rumuniji postala je vešt konjanik. Vrativši se u Beč, posvetila se biciklizmu, ali joj je ovaj sport ubrzo dosadio. Prešla je na plivanje, pridruživši se ženskoj sekciji Prvog bečkog amaterskog plivačkog kluba.

Valpurga fon Isačesku živela je u centru Beča, na Volksverplacu 20. Sugrađani su je zvali Baronin burgerl (baronica građanka) zbog njenog ljubaznog ophođenja. Plivanje je ostalo njena omiljena zabava do kraja života, a štampa se često sećala njenog veličanstvenog neuspeha u pokušaju da prepliva Lamanš. U osmoj deceniji života baronica se razbolela i morala je da odustane od ovog sporta. Umrla je 5. maja 1925. godine.[2]

Plivačka karijera[uredi | uredi izvor]

Baronica Izabela Valpurga fon Isačesku bila je plivačica na duge staze u otvorenim vodama.[3] Plivanjem je ozbiljno počela da se bavi po povratku u Beč, gde se pridružila ženskoj sekciji Prvog bečkog amaterskog plivačkog kluba.[4] Plivala je najčešće na Dunavu, ali bez takmičarskih ambicija. Godine 1899. učestvovala je na austrijskom prvenstvu i završila trku na 5. mestu, dok je 1906. u Parizu zauzela poslednje mesto među amaterima. Kao članica Prvog bečkog amaterskog plivačkog kluba demonstrirala je plivanje i učestvovala u različitim poduhvatima:[2]

  • 23. jula 1899. zajedno sa Alojzom Anderleom preplivala je Dunavom od Bratislave do Beča 61 km za oko 7 sati.
  • 29. jula 1900. ponovo Dunavom, ovoga puta u pratnji kanua i noseći sa sobom torbu sa hranom, preplivala je 77 km za nešto više od 8 sati.
  • 5. septembra 1900. pokušala je da prepliva Lamanš.
  • 2. i 9. decembra 1900. sa 53-godišnjim Ludvigom Finkeom fon Vestervelom preplivala je Dunav za 9 minuta, uprkos temperaturi vode od 5 stepeni.
  • Početkom avgusta 1901. godine, u nameri da najavi još jedan pokušaj preplivavanja Lamanša, plivala je Temzom. Na cilju je izjavila da je ova reka zagađenija i od Sene, u kojoj je plivala 1899.
  • 8. septembra 1902. razdaljinu od Melka do Beča preplivala za 12 sati i 21 minut. Ovo je bio tadašnji plivački rekord na toj deonici rekord, koji je oboren tek 1916. godine.[5]
  • 3. juna 1906. plivala 37 km Dunavom između Tula i vojne škole plivanja u Beču.

Preplivavanje Lamanša[uredi | uredi izvor]

Valpurga fon Isačesku bila je prva žena koja se odvažila da prepliva Lamanš, 5. septembra 1900. godine, 20-ak godina pre nego što je to uspešno izvela Gertrude Ederle, koja je zvanično prva žena koja je uspela da realizuje ovaj podvig 1926. godine.[6] Nepovoljno vreme i plima[7] doprineli su njenom neuspehu posle deset sati provedenih u vodi i preplivanih 20 milja (oko 32 km).[8][9][10]

Valpurga fon Isačesku pokušala je da ponovi istorijski podvig kapetana Metjua Veba, koji je ušao u istoriju kao prvi čovek koji je, 1875. godine, preplivao Lamanš. Baronica je, u pratnji jednog broda, ušla u more kod Kalea u 7.30 ujutro i pošto je preplivala nešto više od 20 milja, naizmenično plivajući prsno i kraul, zbog pogoršanja vremenskih uslova i problema sa očima zbog slane vode oko 6.00 popodne bila je primorana da odustane. Gusta magla i visoki talasi primorali su je da se ukrca na tegljač koji ju je pratio.

Tokom ovog poduhvata celo telo baronice Valpurga fon Isačesku bilo je namazano svinjskom mašću.[11] Pre starta pojela je dva jaja i popila čašu porta,[12] a tokom 10 sati i 30 minuta, koliko je provela plivajući, jela je med, čorbu i jaja.

Rešena da uspe, ponovo je otišla u Englesku 1901, 1902. i 1903. godine.[13] Bila je ubeđena da mora da ponovi Vebov put od Dovera do Kalea, a ne obrnuto, kao u prvom pokušaju. Godine 1903. pratile su je još dve bečke aristokratkinje, princeze Obolenski i Ljubomički, a trenirao ju je tada čuveni stručnjak za plivanje, markiz Bibero. Logističku podršku obezbedila je o svom trošku.[2]

Izazov Anet Kelerman[uredi | uredi izvor]

Pošto nije uspela da pređe Lamanš, baronica je nastavila da pliva na duge staze. Pomno je pratila pokušaj slavne australijske šampionke Anet Kelerman da 1905. godine prepliva Lamanš. Godine 1906. Kelermanova ju je izazvala,[14] ali zbog odanosti amaterskom kodeksu Valpurga fon Isačesku ovaj izazov nije prihvatila. Ipak, umesto da se takmiči sa Kelermanovom, baronica je 11. juna plivala paralelno sa njom,[8] skočivši u vodu nekoliko minuta posle Australijanke i stigavši na cilj oko 25 minuta posle nje. Za razliku od Kelermanove baronica nije tražila čamce za pratnju jer je, kako je rekla, dobro poznavala rutu. Čuvši detalje ovog događaja, čuveni Vilijam Henri, sekretar Kraljevskog društva za spasavanje života je u jednom intervjuu nazvao baronicu profesionalcem, što je ona opovrgla.[2]

Društveni uticaj[uredi | uredi izvor]

Iako baronica Valpurga fon Isačesku nikada nije uspela da prepliva Lamanš, izveštaji o njenim naporima obišli su svet. Bečke novine pomno su je pratile, a novinari su u svojim izveštajima primetili da je u plivačkim veštinama superiornije od nekih muškaraca. Pokazala se kao plivačica velike izdržljivosti i sposobnosti. Ovo je bio sportski događaj velikog uticaja. Podstakao je rano uključivanje ženskog plivanja u olimpijski program i svakako povećao uvažavanje ženskih sposobnosti u sportu kojim su u to vreme dominirali muškarci. Baronica je bila svesna ovog aspekta i tim povodom je izjavila:[2]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Benjamin, Ethel R. (7. 8. 1901). „LADIES' GOSSIP.”. Otago Witness. Issue 2473: 62. Pristupljeno 23. 1. 2023. 
  2. ^ a b v g d đ Bonini, Gherardo (1. 7. 2021). „The Magnificent Failure of Baroness Walpurga”. Playing Pasts. Pristupljeno 23. 1. 2023. 
  3. ^ „Walburga von Isacescu”. openwaterpedia.com. Pristupljeno 24. 1. 2023. 
  4. ^ „A Lady Channel-Swimmer”. The Sketch: A Journal of Art and Actuality. 1900. str. 378.  The Sketch (September 19, 1900): 378.
  5. ^ Davies, Caitlin (2. 4. 2015). Downstream: A History and Celebration of Swimming the River Thames. Aurum Press. ISBN 9781781314883. 
  6. ^ Bohn, Michael K. (30. 11. 2009). Heroes & Ballyhoo: How the Golden Age of the 1920s Transformed American Sports. Potomac Books. str. 178. ISBN 9781597974127. 
  7. ^ "Woman's Channel Swim: An Austrian Amateur Champion Makes a Plucky But Vain Attempt to Cross" New York Times (September 18, 1900): 12. via ProQuest
  8. ^ a b Bier 2011, str. 46, 50
  9. ^ "Madame Walburga von Isacescu" Black and White Budget (September 22, 1900): 800.
  10. ^ „Men and Women”. The Sphere: An Illustrated Newspaper for the Home. 1900. str. 800.  The Sphere (September 15, 1900): 337.
  11. ^ „Isacescu, Countess Walpurga von - 05/09/1900”. channelswimmingdover.org.uk. Pristupljeno 24. 1. 2023. 
  12. ^ „DESPERATE ATTEMPT BY A WOMAN”. The North Western Advocate. 15. 11. 1900. Pristupljeno 24. 1. 2023. 
  13. ^ "Will Swim the Channel" Boston Daily Globe (January 25, 1903): 28. via ProQuest
  14. ^ „Great Swim in the Danube”. The Week (Friday 22 June 1906). 22. 6. 1906. Arhivirano iz originala 9. 12. 2020. g. Pristupljeno 1. 5. 2017. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]