Pređi na sadržaj

Vašingtonski sporazum o zlatu

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Vašingtonski sporazum o zlatu je potpisan 26. septembra 1999. godine u Vašingtonu tokom godišnjeg sastanka Međunarodnog monetarnog fonda, uz prisustvo američkog ministra finansija Lorensa Samersa i predsjedavajućeg Federalnih rezervi Alana Grinspena.[1] Druga verzija sporazuma je potpisana 2004. godine, a sporazum je proširen 2009. godine.

Cilj[uredi | uredi izvor]

Prema sporazumu, Evropska centralna banka (ECB), 11 nacionalnih centralnih banaka zemalja koje su tada učestvovale u novoj evropskoj valuti, plus one iz Švedske, Švajcarske i Ujedinjenog Kraljevstva, složili su se da zlato treba da ostane važan element globalnih monetarnih rezervi i da ograniče njegovu prodaju na najviše 400 tona (12,9 miliona unca) godišnje tokom pet godina od septembra 1999. do septembra 2004. godine, što je ukupno 2.000 tona (64,5 miliona unca).[2]

Razlog[uredi | uredi izvor]

Sporazum je nastao kao odgovr na zabrinutost na tržištu zlata nakon što je trezor Ujedinjenog Kraljevstva objavio da predlaže prodaju 58% zlatnih rezervi UK putem aukcija Banke Engleske, uporedo sa izgledom značajne prodaje Švajcarske nacionalne banke i mogućnošću stalne prodaje Austrije i Holandije, plus prijedlozi prodaje od strane MMF. Najava iz UK posebno je uznemirila tržište jer je, za razliku od većine drugih evropskih prodaja od strane centralnih banaka posljednjih godina, najavljena unaprijed. Prodaja u zemljama kao što su Belgija i Holandija uvijek je bila diskretna i najavljivana poslije događaja. Prema tome, Vašingtonski sporazum se vidi kao stavljanje gornje granice na evropske prodaje.[2]

Kritike[uredi | uredi izvor]

Pravni status[uredi | uredi izvor]

Kritike sa pravnog gledišta su sljedeće:[3]

  • Sporazum nije međunarodni ugovor, kako je definisano i uređeno međunarodnim pravom.
  • Sporazum je sui generis, džentlmenski sporazum centralnih banaka, sumnjive legalnosti s obzirom na ciljeve i javnu pravnu prirodu centralnih banaka.
  • Sporazum podsjeća na kartel koji značajno utiče na isporuku zlata na globalno tržište. U vezi sa tim, sporazum proširuje granice konkurentskog zakonodavstva.

Učešće javnosti[uredi | uredi izvor]

Kritike nastale zbog izostavljanja javnosti:[3]

  • Pregovori o sporazmu vođeni su iza zatvorenih vrata. Informacije nisu pružene javnosti, a relevantnim akterima nije data mogućnost davanja komentara.
  • Sporazum ne sadrži formalne mehanizme za ponovno vođenje pregovora. Trendovi međunarodnog prava koji se tiču učešća javnosti i pristupa informacijama trebalo bi da omoguće postupak ponovog pregovora, koji je zakazan za 2004. godinu.

Dokumenti[uredi | uredi izvor]

Prva verzija (1999)[uredi | uredi izvor]

Prva verzija, Sporazum o zlatu Centralnih banaka (engl. Central Bank Gold Agreement, CBGA) potpisan je 26. septembra 1999. godine. U njemu se navodi sljedeće:[4]

  1. Zlato će ostati važan element globalnih monetarnih rezervi.
  2. Gorenavedene institucije neće ući na tržište kao prodavci, osim već odlučenih prodaja.
  3. Već odlučena prodaja zlata biće postignuta usaglašenim programom prodaje u narednih pet godina. Godišnja prodaja neće prelaziti oko 400 tona, a ukupna prodaja u ovom periodu neće prelaziti 2.000 tona.
  4. Potpisnici ovog sporazuma složili su se da tokom ovog perioda neće proširiti svoje zakupe zlata i upotrebe u budućnosti i opcija zlata.
  5. Ovaj sporazum će biti razmotren nakon pet godina.

Potpisnici[uredi | uredi izvor]

Druga verzija (2004)[uredi | uredi izvor]

Druga verzija, Zajednička izjava o zlatu (engl. oint Statement on Gold), potpisana je 8. marta 2004. godine. Banka Engleske nije učestvovala.[5]

U interesu da razjasne svoje namjere vezana za zlatne zalihe, dole potpisane institucije daju sljedeću izjavu:

  1. Zlato će ostati važan element globalnih monetarnih rezervi.
  2. Prodaja zlata o kojoj su već donijete odluke i o kojim će biti odlučeno dole potpisane institucije će ostvariti kroz usaglašeni program u periodu od pet godina, počev od 27. septembra 2004. godine, neposredno nakon prestanka prethodnog sporazuma. Godišnja prodaja neće prelaziti 500 tona, a ukupna prodaja u ovom periodu neće prelaziti 2.500 tona.
  3. Tokom ovog perioda potpisnici ovog sporazuma složili su se da je ukupan iznos njihovog zakupa zlata i ukupan iznos njihove upotrebe u budućnosti i opcija zlata neće premašiti iznose koji važe na dat potpisivanja prethodnog sporazuma.
  4. Ovaj sporazum će biti razmotren nakon pet godina.

Potpisnici[uredi | uredi izvor]

Sporazum iz 2009. godine[uredi | uredi izvor]

U avgustu 2009. godine, 19 banaka produžilo je sporazum i obavezalo se da će do septembra 2014. prodati ne više kombinovanih 400 metričkih tona. MMF nije potpisao ovaj sporazum.[6]

U interesu da razjasne svoje namjere vezana za zlatne zalihe, dole potpisane institucije daju sljedeću izjavu:

  1. Zlato će ostati važan element globalnih monetarnih rezervi.
  2. Prodaja zlata o kojoj su već donijete odluke i o kojim će biti odlučeno dole potpisane institucije će ostvariti kroz usaglašeni program u periodu od pet godina, počev od 27. septembra 2009. godine, neposredno nakon prestanka prethodnog sporazuma. Godišnja prodaja neće prelaziti 400 tona, a ukupna prodaja u ovom periodu neće prelaziti 2.000 tona.
  3. Potpisnici priznaju namjeru MMF-a da proda 403 tone zlata i primjetili su da se takva prodaja može smjestiti unutar gornjih granica.
  4. Ovaj sporazum će biti razmotren nakon pet godina.

Potpisnici[uredi | uredi izvor]

Istek sporazuma 2019. godine[uredi | uredi izvor]

Obnovivši sporazum na četvrti petogodišnji rok 2014. godine, [7]banke potpisnice su se 2019. složile da više neće obnavljati sporazum, uz opravdanje da nisi prodale velike količine zlata u određeno vrijeme.[8] Njihova prodaja se u stvari smanjila sa blizinom ugovorenom limita 2007. godine na skoro nulu u 2012. godini i nakon toga je ostala vrlo niska.[9]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Phillips, Julian D. W. (8. 8. 2003). „The “Washington Agreement” Review – Will Go Ahead! - GoldSeek.com”. news.goldseek.com (na jeziku: engleski). Pristupljeno 30. 9. 2019. 
  2. ^ a b „The Longer Term Fundamentals of the Gold Market As They Are Today”. Ainslie Bullion (na jeziku: engleski). 3. 6. 2013. Pristupljeno 30. 9. 2019. 
  3. ^ a b Orellana, Marcos A. (2001). „The Washington Agreement on Gold”. MMSD Working Paper (na jeziku: engleski). 30. Pristupljeno 1. 10. 2019. 
  4. ^ „Central Bank Gold Agreement”. European Central Bank (na jeziku: engleski). 26. 9. 1999. Pristupljeno 1. 10. 2019. 
  5. ^ „Joint Statement on Gold”. European Central Bank (na jeziku: engleski). 8. 3. 2004. Pristupljeno 1. 10. 2019. 
  6. ^ „Joint Statement on Gold”. European Central Bank (na jeziku: engleski). 7. 8. 2009. Pristupljeno 1. 10. 2019. 
  7. ^ „ECB and other central banks announce the fourth Central Bank Gold Agreement”. European Central Bank (na jeziku: engleski). 19. 5. 2014. Pristupljeno 1. 10. 2019. 
  8. ^ „Gold deal expires as sales by European central bank dwindle”. Business Insider (na jeziku: engleski). 26. 7. 2019. Pristupljeno 1. 10. 2019. 
  9. ^ „Central Bank Gold Agreements”. World Gold Council (na jeziku: engleski). Pristupljeno 1. 10. 2019. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Preuzeto iz „https://sr.wikipedia.org/w/index.php?title=Вашингтонски_споразум_о_злату&oldid=26835938”