Pređi na sadržaj

Велика пухара

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Velika puhara
Naučna klasifikacija
Carstvo:
Tip:
Klasa:
Red:
Porodica:
Rod:
Vrsta:
C. gigantea
Binomno ime
Calvatia gigantea
Sinonimi

Langermannia gigantea
(Batsch ex Pers.) Rostk.

Velika puhara (lat. Calvatia gigantea) gljiva je loptastog oblika koja se uglavnom sreće tokom leta i s jeseni. Naseljava umerene klimatske zone u svim delovima sveta. Najčešće se može pronaći na otvorenim i poluotvorenim mestima poput bašta, na livadama, poljima, u okolini seoskih puteva i drugde gde je zemljište izdašno hranljivim materijama. Ne naročito brojna, ali dugo opstaje na istom staništu na kome se može pronalaziti iz godine u godinu.

Opis plodnog tela[uredi | uredi izvor]

Plodno telo je neravnomernog sferičnog oblika, a u osnovi naborano. Prečnik tela iznosi 10—50 cm, retko i preko 120 cm. Krupni primerci su spljošteniji. Plodna tela su povezana sa podlogom uz pomoć kratkih i skrivenih, jedva primetnih korenčića. Egzoperidijum je beličast, pa kasnije žućkastosmeđ, gladak i kožast. Endoperidijum je veoma krhak, u početku beličast, a kasnije sivkastožut. Gleba je u početku bela i baršunasta, a kako odmiče stadijum razvića postaje smeđe boje i sunđerasta, prepuna praha od spora. Miris plodnog tela je pomalo kiselkast, a ukus generalno blag.

Mikroskopija[uredi | uredi izvor]

Spore su kod velike puhare okruglastog oblika, bradavičaste. Veličine su 4,5–5,5 µm u masi smeđe boje.

Otisak spora[uredi | uredi izvor]

Otisak spora je smeđe boje.

Jestivost[uredi | uredi izvor]

Primerci velike puhare su jestivi, ali samo do momenta dok je gleba potpuno bele boje. Najkusnija je u prženom obliku, sama ili sa nekim dodatkom. Lekovita je. Koristila se ranije u narodnoj medicini za zaustavljanje krvarenja na posekotinama.[1]

Galerija[uredi | uredi izvor]

Slične vrste[uredi | uredi izvor]

Velika puhara se može pomešati sa otrovnom puharom (Scleroderma citrinum). Ipak, otrovna puhara se odlikuje mnogo čvršćim, elastičnim plodnim telom i ima unutrašnjost koja vremenom postaje tamno crna.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Kew Botanica Gardens Calvatia Gigantea". Retrieved 1 May 2016.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Gljive Srbije i zapadnog Balkana. Uzelac B. BGV Logic Beogad, 2009.
  • Mushrooms. Phillips R. Macmillan London, 2006
  • Koja je ovo gljiva? prepoznavanje, sakupljanje, upotreba.Flik M. Marso Beograd, 2010
  • Atlas gljiva. Giuseppe P. Prosvejta Zagreb, 1997

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]