Veliko zaveštanje

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Prepis Velikog zaveštanja iz 15. veka
Ilustracija iz Le grant testament Villon et le petit, 1489.

Veliko zaveštanje (Le testament ili Le grand testament) je zbirka pesama Fransoa Vijona nastala 1461. godine. Sadrži preko 2000 stihova i obuhvata dvadesetak relativno nezavisnih pesama, uglavnom balada, u osmercu. Stihovi su prožeti razmišljanjem o smrti, proticanju vremena i prolaznosti života, osećajem gorčine zbog patnji i razočaranja, ali i ironijom i mračnim humorom.

Ovo delo je verovatno nastalo tokom perioda lutanja po Francuskoj, između dva boravka u zatvoru, a Vijonov jezik (mnoštvo žargonskih izraza iz onog vremena) i obrađene teme (strah od hapšenjna, robija, vešanje) odraz su njegovog burnog života ispunjenog lutanjima, krađama i jednim ubistvom, i atmosfere unutar marginalnih krugova društva u kojima se kretao.[1],[2] Stihovi obiluju imenima stvarnih likova iz srednjovekovne Francuske (plemići, bogataši, advokati, prostitutke) i pošalicama na njihov račun.[3] Jedan od centralnih motiva je ubi sunt (Ubi sunt qui ante nos fuerunt? - Gde su oni što bejahu pre nas), izraz žaljenja zbog prolaznosti života.[4]

Sadržaj[uredi | uredi izvor]

Veliko zaveštanje sadrži sledeće pesme (naslovi na srpskom dati su u prevodu Stanislava Vinavera[5]):

  • Ballade des dames du temps jadis (Balada o gospama pređašnjih vremena)
  • Ballade des seigneurs du temps jadis (Balada o nekadašnjim gosparima)
  • Ballade à ce propos, en vieil françois (Balada, tim povodom, u starinskom, fruškom slogu)
  • Les regrets de la belle Heaulmiere (Žalba lepe šlemarke)
  • Ballade de la Belle Heaulmière aux filles de joie (Balada lepe šlemarke)
  • Double ballade sur le mesme propos (Dupla balada o istom predmetu)
  • Ballade que Villon feit a la requeste de sa mère, pour prier Nostre-Dame (Balada koju je Vijon sastavio, umoljen od majke da joj posluži kao molitva Bogorodici)
  • Ballade de Villon à s’amye (Vijon svojoj prijateljici)
  • Lay ou plustost rondeau (Amanet, a pre će biti rondo)
  • Ballade et oraison (Balada i molitva)
  • Ballade que Villon donna à un gentilhomme, nouvellement marié, pour l’envoyer à son espouse, par luy conquise à l’espée (Balada koju je Vijon dao jednom plemiću-novobračniku da je ovaj uruči svojoj supruzi (Amdroazi de Lore) osvojenoj na maču
  • Ballade (Balada)
  • Ballade Intitulée: Les Contredictz de Franc-Gontier (Balada nazvana u opreci sa Gontijeom Slobodarom)
  • Ballade des femmes de Paris (Balada o pariskim ženama)
  • Ballade de Villon et de la Grosse Margot (Balada o Vijonu i o drusnoj Margo)
  • Belle leçon de Villon, aux enfants perduz (Dobar nauk od Vijona - izgubljenoj deci)
  • Ballade de bonne doctrine à ceux de mauvaise vie (Balada naravoučitelna za one koji teraju pokvareni život)
  • Lays (Rondo)
  • Rondeau (Rondo)
  • Ballade par laquelle Villon crye mercy à chascun (Balada kojom Vijon moli svakoga da mu se smiluje)
  • Ballade pour servir de conclusion (Balada koja ima da posluži kao završetak)

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Stacpoole, H. De Vere (Henry De Vere) (1917). François Villon, his life and time, 1431-1463. New York : Putnam. Pristupljeno 18. 2. 2016. 
  2. ^ Freeman, Michael (2000). François Villon in His Works: The Villain's Tale. Rodopi. ISBN 978-90-420-1443-5. 
  3. ^ Sainean, Lazare (1859—1934) Auteur du texte (1912). Les sources de l'argot ancien. T. I. Des origines à la fin du XVIIIe siècle / par L. Sainéan. Pristupljeno 21. 2. 2016. 
  4. ^ McGaughey, Christine Swafford (1983). From Life to Life: The Ubi Sunt Motif in Villon's Testament and Manrique's Coplas Por la Muerte de Su Padre. Ball State University. 
  5. ^ Vijon, Fransoa (1969). Veliko zaveštanje. Stanislav Vinaver (trans.). Rad. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]