Velodromski biciklizam

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Velodromska trka u Kanadi 2005. godine
Velodrom

Velodromski biciklizam ili biciklizam na pisti je vrsta biciklizma koja se održava na pistama i velodromima, tj ovalnim stazama koje su obično dugačke 200 m, 250 m ili 333,33 m, sa dva okreta od oko 40°. [1]Trke velodromskog biciklizma su prisutne na svim Olimpijskim igrama od 1896. godine, osim one održane u Stokholmu 1912. Trka u konkurenciji žena se pojavila 1988. godine na sprintu. Bicikli su napravljeni tako da aerodinamičnost bude na maksimumu. Za duže vožnje bicikli su veoma slični drumskim. Dok se za sprint-trke koriste bicikli sa višim sedlom a nižim kormanom. Centar ovog biciklizma je Evropa, posebno Belgija, Francuska, Nemačka i Engleska, a van Evrope se održava u Japanu i Australiji. Od 1993 se održavaju profesionalno i amatersko svetsko prvenstvo svake godine, a do sada je dodeljeno 15 nagrada (9 muškaraca i 6 žena).

Tipovi velodromskih trka[uredi | uredi izvor]

Sprint[uredi | uredi izvor]

Trka gde je taktika veoma važna. Posle selekcija na dužini od 200 m. sa letećim startom, vozači se takmiče jedan protiv drugog za kvalifikacije na dužini od 2 ili tri kruga, zavisno od dužine staze. Gubitnik može ostati kvalifikovan. Posle četvrtfinala pa nadalje, vozači se trkaju ponovo jedan protiv drugog na dužini od 2 kruga. Ponekad se može videti zastoj na stazi, gde je ideja da vašeg rivala smirite, čime ga hendikepirate u finalnom sprintu.

Timski sprint[uredi | uredi izvor]

Hronometar 500 m, žene
Keirin

Ovaj spektakularni događaj je trka sa timom od 3 vozača, na stazi dužine 3 kruga. Svaki vozač kreće pre nego što je dotaknut rukom. Poslednji vozač završava trku sam. Na svetskom šampionatu osam timova sa najboljim vremenima kvalifikuje se za nastavak takmičenja; četiri tima se eliminišu posle uporednih vožnji timova. Na kraju dva tima sa najboljim vremenima se trkaju kako bi se odlučio pobjednik.

Hronometar[uredi | uredi izvor]

Sprint dužine kilometar (500 m za žene). Ovo je pojedinačno ispitno vreme, sa sedećim startom. Vozač sa ostvarenim najboljim vremenom je pobednik.

Keirin[uredi | uredi izvor]

Ovo takmičenje je iz Japana, 6 do 8 vozača na kvadratnoj stazi jedan protiv drugoga sprintaju od 600 do 700 m. posle vožnje od oko 1400 m., vozeći se iza trenera na motoru, postepeno povećavajući brzinu od 30 do 50 km/h.

Trke izdržljivosti[uredi | uredi izvor]

Dohvatna vožnja individualno[uredi | uredi izvor]

U dohvatnoj vožnji individualno takmiče se dva vozača na fiksnoj dužini (muškarci 4 km, žene 3 km) Oni kreću sa suprotnih strana na stazi. Pobednik je vozač koji uhvati svog rivala ili zabeleži najbolje vreme.

Dohvatna vožnja ekipno[uredi | uredi izvor]

U dohvatnoj vožnji ekipno takmiče se timovi sa po četiri vozača, na dužini od 4 km. Kreću sa suprotnih strana na stazi. Pobednik je tim koji uhvati svoje rivale ili zabeleži najbolje vreme.

Trka na poene[uredi | uredi izvor]

Za sprintere koji znaju kako da rasporede svoje resurse. Ovde krajnji rezultat zavisi od broja osvojenih poena, skupljenih u 20 do 30 vožnji tokom sprintova (u svih 10 krugova staze od 250 m) za krugove u kojima je pobedio. Trka je preko 30 km za muškarce i 25 km za žene.

Madison[uredi | uredi izvor]

Madison trka na velodromu

Zahteva potpuno razumevanje. Takmičenje tima od dva vozača sa trenutnim sprintom. Rangiranje vozača zavisi od distance i od osvojenih poena. Sa maksimalnih 18 timova, generalno trkajući se preko 50 km, ovo je spektakularan događaj. Članovi tima mogu zameniti jedni druge kada i gde žele, dodirivanjem ruke ili biciklističkog dresa. Dok jedan vozač vozi trku, drugi vozi okolo sa manjom brzinom.

Skreč[uredi | uredi izvor]

Skreč je trka pojedinaca dužine (15 km za muškarce, 10 km za žene). Broj učesnika je ograničen na 24. Start je leteći posle kruga zagrevanja.

Omnijum[uredi | uredi izvor]

Omnijum je takmičenje koje se sastoji iz više disciplina koje se voze na pisti.[2] Od 2017. sastoji se od četiri discipline:[3]

  1. Skreč trka
    10 km za muškarce, 7.5 km za žene i juniore, 5 km za juniorke
  2. trka na tempo
    10 km za muškarce, 7.5 km za žene i juniore, 5 km za juniorke
  3. Eliminaciona trka
    2 kruga za sprint na stazi od 250 metara
  4. Trka na poene
    25 km za muškarce, 20 km za žene i juniore, 15 km za juniorke

Pobjednik je vozač koji sakupi najveći broj poena nakon svih disciplina.[4]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Track Cycling Guides - Velodrome from Velodrome Shop”. www.velodrome.shop. Pristupljeno 19. 2. 2020. 
  2. ^ „Dad, what's an omnium?”. autobus.cyclingnews.com. 23. 11. 2006. Pristupljeno 21. 8. 2021. 
  3. ^ Bonville-Ginn, Tim (28. 7. 2021). „Omnium: What is the Tokyo 2020 Olympics Omnium and how does it work?”. cyclingweekly.com. Pristupljeno 21. 8. 2021. [mrtva veza]
  4. ^ Weislo, Laura (28. 7. 2021). „Tokyo Olympics: What is the Omnium?”. cyclingnews.com. Pristupljeno 21. 8. 2021. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]