Pređi na sadržaj

Vernost

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Vernost ili odanost je etički i moralni koncept koji podrazumeva postojanost i doslednost u osećanjima i odnosima, u vršenju svojih dužnosti[1].

Kršenje vernosti je izdaja.

U Novom zavetu o vernosti se navodi „Budi veran do smrti, i daću ti venac života“ (Otkr. 2:10)

Tokom perioda feudalizma, glavna vrlina vazala smatrana je lojalnost svom gospodaru. U feudalnom Japanu, lojalnost samuraja svom gospodaru bila je najvažnija zapovest bušido kodeksa: „Gde god da sam, u planinama ili pod zemljom, u bilo koje vreme i svuda, moja dužnost me obavezuje da štitim interese svog gospodara. To je dužnost svakog subjekta. To je okosnica naše vere, nepromenljiva i večna“[2].

Odanost prijatelju se ceni u prijateljstvu.

Bračna vernost podrazumeva sprečavanje preljube, a u širem smislu, brigu o supružniku, podređivanje svog ponašanja njegovim (njenim) interesima.

Lojalnost mogu pokazati ne samo ljudi, već i životinje. Postoji mnogo priča o lojalnosti pasa prema vlasnicima.

Lojalnost se može izraziti ne samo u odnosu na osobu, već iu odnosu na nečija politička, verska ili etička uverenja. Takvu vernost opisuju poznate reči koje se pripisuju Martinu Luteru: „Na ovome stojim i ne mogu drugačije!“ Sa takvom lojalnošću je povezana lojalnost političkoj stranci ili drugoj sličnoj organizaciji. Lenjin je glavnim kvalitetom službenika obezbeđenja nazvao lojalnost[3].

Takođe, se lojalnost može odnositi na odanost vojnih lica vojnoj dužnosti i otadžbini. To znači podrediti ponašanje čoveka interesima njegove države.

Govori se i o lojalnosti države prema svojim saveznicima, što podrazumeva sprovođenje međudržavnih ugovora.

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Gurevič P.S. Svяtostь i duhovnostь slovesnosti”. Filologiя: naučnыe issledovaniя. 1 (1): 85—93. 2015. ISSN 2305-6177. doi:10.7256/2305-6177.2015.1.14313. 
  2. ^ „VERNOSTЬ эto”. terme.ru (na jeziku: ruski). Pristupljeno 2024-05-12. 
  3. ^ „Vernostь”. krotov.info. Pristupljeno 2024-05-12.