Вирус кромпира М
Virus krompira M | |
---|---|
![]() | |
Virus krompira M | |
Klasifikacija virusa ![]() | |
(nerangirano): | Virus |
Realm: | Riboviria |
Carstvo: | Orthornavirae |
Tip: | Kitrinoviricota |
Klasa: | Alsuviricetes |
Red: | Tymovirales |
Porodica: | Betaflexiviridae |
Rod: | Carlavirus |
Vrsta: | Virus krompira M
|
Sinonimi | |
|
Virus krompira M (PVM) je rasprostranjen širom sveta. Prisutan je i u Srbiji, ali je rasprostranjenje ovog virusa manje od drugih viroza krompira.
Fizičke i hemijske karakteristike[uredi | uredi izvor]
Ima končaste čestice dimenzija 650x12 nm. Ribonukleinska kiselina, jednodelna ss(+)RNK, čini 6% mase čestice.[1]
Krug domaćina[uredi | uredi izvor]
Virus ima uzan krug domaćina, pri čemu je glavni domaćin krompir. utvrđen je i na drugim biljkama iz porodice Solanaceae, kao što je pomoćnica (Solanum dulcamara) i Solanum jasminoides.
Patogeneza[uredi | uredi izvor]
Virus se održava i na veće udaljenosti širi zaraženim sadnim materijalom. Tokom vegetacije se širi lisnim vašima na neperzistentan način i mehanički. Među vektore su ubrajaju Myzus persicae, Aphis frangulae, Aphis nasturtii i Macrosiphum euphorbiae.[2]
Simptomatologija i ekonomski značaj[uredi | uredi izvor]
U zavisnosti od soja virusa i sorte krompira, simptomi variraju u širokom rasponu od jedva primetnog mozaika i kašikastog uvijanja listova, do oštrih simptoma zaostajanja u porastu, jakog mozaika, naboranosti, uvijanja listova i nekroza stabla. Veoma često se virus nalazi na krompiru u mešanim zarazama, naročito sa S virusom krompira. Virus može smanjiti prinos i do 30%
Mere suzbijanja[uredi | uredi izvor]
Osnovna mera prevencije je sadnja zdravog sadnog materijala koji se dobija strogim pridržavanjem sertifikacionih šema (EPPO). Ribavirin je u hemoterapiji dao pozitivne rezultate protiv M i S virusa krompira. Usled neperzistentnog prenošenja virusa, suzbijanje vektora ne pruža dovoljnu zaštitu od infekcije virusom. Važna je prostorna udaljenost gajenja semenskog krompira. Radi izbegavanja mehaničkog prenošenja izvršiti dezinfekciju oruđa i smanjiti kretanje kroz usev.[3]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Huimin, Xu; D'Aubin, Jeanette; Jingbai, Nie (2010). „Genomic variability in Potato virus M and the development of RT-PCR and RFLP procedures for the detection of this virus in seed potatoes”. Virology Journal. 7: 25.
- ^ „Potato virus M”. Ephytia. 2018.
- ^ Bagi, prof. dr Ferenc; Jasnić, prof. dr Stevan; Budakov, doc. dr Dragana (2016). Viroze biljaka. Novi Sad: Univerzitet u Novom Sadu, Poljoprivredni fakultet. str. 221, 222. ISBN 978-86-7520-372-8.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Bagi, prof. dr Ferenc; Jasnić, prof. dr Stevan; Budakov, doc. dr Dragana (2016). Viroze biljaka. Novi Sad. Univerzitet u Novom Sadu, Poljoprivredni fakultet. ISBN 978-86-7520-372-8