Vitezovi kod Lužičkih Srba
„Vitezovi” kod Lužičkih Srba (lat. Withasii, starolužičkosrp. wiťaz [1], glsrp. wićazojo[2][3] — danac „vazalovi”[4]) vrsta je naslednog vojnog staleža konjanika (vrsta seljaka[2]) kod potomaka lužičkosrpskog plemena Daleminaca u Majsenskoj markgrofoviji.[5] U hijerarhiji su bili između župana i smerdima.[6]
Varijante imena: witschacz, witsezen, weiczhessen, wutzkern, wuczschken, wuczass[3] Withasii kao predstavnici mesnog slovenskog stanovništva se spominju u povelji od 1181. godine (lat. in equis servientes, id est withasii — „koji su bili na službi na konjima”), koju su izdali majsenski markgrofovi Oto i Ditrih manastiru sv. Petra na planini Lauterberg u Saksoniji (danas Petersberg u blizini Halea). U ovom dokumentu withasii zajedno sa županima (lat. seniorеs villarum, quos lingua sua supanos vocant — „starešine sela, koje se na njihovom jeziku zovu župani”) odvajani su od nižih vrsta stanovništva: smerdova (lat. zmurdi) i zavisnih od crkve ljudi (lat. censuales ecclesie vel proprii).[7]
Withasii se spominju takođe u dokumentima od 1307. godine (nem. Swelch eldeste ader suppan, witschac z ader zemurt, muller ader gertener in der gewalt zcu Kisteritz), 1334. godine (nem. witsczen), 1428. godine (nem. weiczhessen), u 15. veku (nem. Wutzkern), oko 1748. godine (nem. Wuczschken), sredinom 18. veka u okolini Lajpciga (lat. Wuczschken, nomen slavicum, in vicina Lipsiae olim usitatum, et in memoria veterum colonorum).[3]
Ovaj naziv do sada živi između Lužičkih Srba kao lično ime Vićaz (glsrp. Wićaz).[8]
Vidi još[uredi | uredi izvor]
- Vićazovi (staroruski ratnici)
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Эtimologiя. Moskva: Nauka. 1986. str. 228.
- ^ a b Brankačk, E. (1977). Stawizny serbow: Wot spočatkow hač do lěta 1789. Budyšin: Domowina. str. 99.
- ^ a b v Pilk, Jurij (1901). „Někotre staroserbske słowa ze srjedźowěkowych lisćinow”. Časopis towaŕstwa Maćicy Serbskeje. Budyšin (54): 134.
- ^ Trofimovič, K. K. (1974). Hornjoserbsko-ruski słownik. Budyšin: Domowina. str. 345.
- ^ Vidi članak „vitяzь”: Fasmer, M. V. (1986). Эtimologičeskiй slovarь russkogo яzыka. Per. s nem. i dopolneniя O. N. Trubačeva. Pod red. i s predisloviem prof. B. A. Larina. Izd. vtoroe, stereotipnoe. V četыreh tomah. Moskva: Progress.
- ^ Gavlik, Lюbomir E. (1975). „Rannяя stadiя razvitiя feodalizma v Moravii”. Slavjanovedenije. Moskva: Nauka (1): 47.
- ^ Lukin, P. V. (2010). „«Starcы» ili «staršie»? O terminologii slavяnskoй «plemennoй» znati” (PDF). Slavjanovedenije. Moskva: Nauka (2): 15.
- ^ Neustupný, Jiří (1946). Pravěké dějiny Lužice. Praha: Společnost prátel Lužice. str. 121—122.