Vladimir Čolić Mirić

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Vladimir Čolić - Mirić
Lični podaci
Datum rođenjaoko 1878.
DržavljanstvoKraljevina Srbija
Kriminalni podaci
Kriminalna delatnostkrađa
Kaznagodina i šest meseci, u najmanje dva navrata
DržavaKraljevina Srbija

Vladimir Čolić Mirić, poznat i kao Najnevaljaliji dečko svoga doba (rođen oko 1878) je bio srpski kriminalac iz 19. veka, opisan u časopisu Policijski glasnik,[1] opisan kao „najnevaljaliji dečko svoga doba”.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođen je oko 1878. godine, kada je objavljen članak o njemu, (21. februara 1898) imao je dvadeset godina. Od svoje petnaeste godine je bio po zatvorima, a do dvadesete već dva puta osuđivan zbog krađa. Nije bilo nijednog starijeg žandarma[2]

u Beogradu koji ga nije bar jednom u zatvor terao. Godine 1895, bio je član bande kriminalaca koju su činili Čolić, i momci po imenu Jagodinče, Burda, i Topdžija. Pošto su svi bili maloletni jedino je Čolić dobio šest meseci zatvora zbog pljačke magacina uglednih trgovaca. Takođe je "operisao" i u Valjevu kao član bande koju je vodio kockar po nadimku Džavra. Čolić je tada dobio godinu dana zatvora. Od avgusta do decembra 1898. bio je hapšen čak 10 puta od strane beogradske policije (četiri puta zbog krađe i pet puta zbog skitnje). Kada je objavljen članak takođe se nalazio u zatvoru zbog krađe koju je izvršio sa kockarom Milanom Petrovićem.

Opis iz Policijskog glasnika[uredi | uredi izvor]

"Za Vladimira se s pravom može kazati da je najnevaljaliji dečko svoga doba...Čolić je rodom iz Beograda, sin je čestitih roditelja. Prilično je i školovan, ali je nepopravljiv. Sliku mu donosimo, te da skrenemo pažnju publike, da ga se čuva, jer je kadar u svako doba da upadne u tuđu imovinu i da digne što stigne"

Nakon odsluženja kazne[uredi | uredi izvor]

Nije poznato šta se desilo sa Vladimirom, pošto mnogi brojevi Policijskog glasnika posebno nakon pada dinastije Obrenović nisu sačuvani. O kriminalcima poput Vladimira najviše je pisao prvi profesionalni srpki policajac[3] Tanasije Milenković.[4]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Policijski glasnik (1905-1920) - Univerzitetska bibliteka "Svetozar Marković". arhiva.unilib.rs. Pristupljeno 2023-08-31. 
  2. ^ Kaldrma (2021-10-18). „Hroničar beogradskog kriminala i borac protiv njega”. Kaldrma.rs (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2023-08-31. 
  3. ^ Čudo (2020-03-19). „Tanasije Milenković: Prvi srpski policajac”. Čudo (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2023-08-31. 
  4. ^ „Da li znate ko je Tanasije Tasa Milenković?”. Portalibris knjižara (na jeziku: srpski). 2023-02-10. Pristupljeno 2023-08-31.