Pređi na sadržaj

Vlasinsko blato

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Jezero je promenilo klimu Vlasine

Vlasinsko blato je nekadašnja tresava na mestu današnjeg Vlasinskog jezera, u kotlini ispod Čemernika, na nadmorskoj visini 1.204-1227 m.

Pre izgradnje brane na reci Vlasini, 1946 - 1949. godine, na mestu današnjeg Vlasinskog jezera bilo je veliko tresetište, površine 10 km², sa brojnim podzemnim vodama, obraslo trskom i ševarom. Jedna trećina Vlasinskog blata bila je pod tresavom, dok su ostalo bile livade. Veći deo tresave bio je sa istočne strane, a livade sa zapadne i bile su široke i do 400 m, a najmanje sto metara, kod Malog mosta. Vlasinsko blato bilo je dugačko 6,5 km, dok je širina je bila različita. Najšire je bilo u južnom delu, kod Promaje - 1,5 km, a najuže kod Malog mosta, oko 400 m. Nadmorska visina Vlasinskog blata bila je od 1204 m, kod Malog mosta, do 1227 m kod Promaje. Prema Crkvenoj mahali, u samom blatu bilo je jezerce 80 h 70 m, sa dubinom oko 4 m, a kod Malog mosta bilo je malo jezero velike dubine.

Za vreme obilaska srpske vojske u pograničnim krajevima, kralj Milan Obrenović je 1885. godine došao na Vlasinu, gde je od paroha crkve Sv. Ilije na Vlasina Ridu Tome Mihajlovića čuo priču o vodenom biku u Vlasinskom blatu. Onda su vojnici, na kraljev zahtev, pokušali da izmere dubinu jezera kod Malog mosta. Po kasnijoj parohovoj priči, spušten je konopac dužine 30 metara sa vezanim kamenom, ali dno nije dosegao. Otuda je u narodu ostala legenda od jezeru bez dna.

U narodu Vlasine i Crne Trave tresava se naziva „potresulja“, a mesta sa žitkim blatom u njoj gde ključa voda „globilo“. Ta tresava sa velikim brojem mesta na kojima je prosto ključala voda, i čija se dubina nije znala, bila je izvorište reke Vlasine. U tresavu su se ulivale i brojne rečice i potoci sa Čemernika, Kolunice i Plane. Na tresavi je bila razvijena tresetna biljna zajednica koju su činile: mahovina tresetnica, rastavić, barski ljutić, barska orhideja, vetrogon (pamučina), vodeni dubac, trava oštrica (ostrika) i rosulja, a od drveća maljava breza i patuljasta vrba. Oko tresave i na vlasinskim padinama rasle su livadske trave i bilje, koje su košene. Po izgradnji jezera i potapanjem tresave, pojedini delovi ovog tresetnog zemljista isplivali su na površinu, stvarajući takozvana ploveća ostrva.

Kako je dužina tresave bila preko pet kilometara, na njenom najužem delu, ispod Vlasine Rida prema Vlasini Stojkovićevoj, kod Tadžine mahale, bio je sagrađen drveni most, takozvani Mali most, preko koga se prelazilo i volovskom zapregom. Njime je skraćen put između četrdesetak vlasinskih zaselaka. Most je srušen kada je počela da se puni vlasinska akumulacija.

Izvor reke Vlasine u Vlasinskom blatu, obišavši ovaj kraj 1885. godine, Jovan Cvijić je ovako opisao:

Voda nagomilana u žmiravcima i depresiji Vlasinskog blata, kreće se podzemno, možda onako kao izdan. Prvi mlaz na površini ili matica, koji izgleda kao prosek kroz barsku vegetaciju javlja se između Stratorije i Dugog Dela, pa ga nestane u žmiravcima, da se opet prema Dugom Delu pojavi. Zatim se sredinom i uz istočnu stranu Blata izdvaja matica, kao reka, koja je isprekidana sve do Malog mosta, odakle se zove Vlasina. Ona kroz Blato mirno teče gradeći bezbrojne zavojke razbijajući se često o rukavce, koji joj daju mrežast izgled i proširujući se u bistrice.

[1]

Nestanskom Vlasinskog blata, vlasinskom akumulacijom narušen je biljni i životinjski svet ispod Čemernika. Nestalo je biljaka tresetnica, nestale su mnoge ptice mopčvarice poput pataka crnke ''Aythya nyroca'', crnogrlog gnjurca ''Podiceps nigricollis''... Pored njih, izgradnjom akumulacije, uništeno je poslednje gnezdilište sivog ždrala ''Grus grus '' u Srbiji i na Balkanu. Neke od biljnih vrsta održale su se nizvodno od brane, na ravnom priobalnom zemljištu, i na tresetnim ostrvima koja plutaju jezerom. Promenila se i klima, postala je oštrija nego što je bila. Pojedinih zima leda na jezeru bio je i do jednog metra debljine. Danas se, ponekad, u jednom danu, na Vlasini smene tri godišnja doba.

U nešto manjem obimu od Vlasinskog blata danas je tresava Blato, između zaselaka sela Mlačišta, u crnotravskoj opštini, gde izvire rečica Blato, da bi se kao Rakicka reka ulila u Golemu reku.

U vreme Prvog svetskog rata, 1917. godine, pri oslobođenju ovih krajeva, Vlasinsko blato je progutalo gotovo celu jednu bugarsku konjičku jedinicu, koju su srpski oslobodioci potukli na čemerničkoj visoravni Šanci i nagnali je u beg niz čemerničke padine. Ti vojnici nisu znali da je zaravan, koja se ukazuje pred njima, u stvari tresava.

Galerija[uredi | uredi izvor]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Jovan Cvijić: Izvori, tresave i vodopadi, Glas srpske kraljevske akademije, LI, Beograd, 1896, gl. 86


Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Jovan Cvijić: Izvori, tresave i vodopadi, Glas srpske kraljevske akademije, LI, Beograd, 1896;
  • D. Đikanović: Klima sreza Leskovac, Beograd, 1969,
  • D. Kulić: Vlasinsko jezero, Beograd, 1979,
  • T. D. Marjanović: Sliv Vlasine, Vlasotince, 2000,
  • T. D. Marjanović: Vlasinska čitanka, Vlasotince, 2005.