Pređi na sadržaj

Volokopter

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Volocopter GmbH
TipPrivatno preduzeće
IndustrijaAerospace, Advanced Air Mobility
Osnovana2011.; pre 13 godina (2011)[1]
Ključni ljudi
  • Dirk Hoke (CEO)
  • Stefan Klocke (Chairman)[2]
Proizvod(i)Electric VTOL aircraft
Vebsajtwww.volocopter.com
e-Volo VC-2

Volokopter je vazduhoplovno prevozno sredstvo sa električnim pogonom, vrsta helikoptera-multikoptera lagane konstrukcije, koju je razvila nemačka kompanija e-Volo iz Karlsruea.

Princip rada[uredi | uredi izvor]

Za kontrolu volokoptera, za razliku od konvencionalnih helikoptera, nisu potrebni mehanički uređaji kao što su kontrolne ploče, podesivi nagib propelera repnog rotora i kormilo. Kontrola visine, rotacije i horizontalnog kretanja je obezbeđen isključivo smanjenjem ili povećanjem obrtaja motora. Elektronska kontrola vrši se uz pomoć džojstika. Položaj i pravac leta automatski podržava nekoliko nezavisnih i međusobno kontrolišućih računare (bekap).

VC-1[uredi | uredi izvor]

Prva praktična primena koncepta je ralizovana prototipom modela VC-1, na kome je izveden prvi kompletan let helikopterom na isključivo električni pogon u oktobru 2011. godine.

VK 200[uredi | uredi izvor]

Savezno ministarstvo za ekonomiju i tehnologiju Nemačke odobrilo je 2012. više od dva miliona evra kompaniji e-Volo za razvoj novog modela VC 200, koji je opremljen sa 18 individualnih motora.[3] U aprilu 2014. godine kompanija je predstavila prototip na aeromitingu Aero Friedrihsafen[4].

Nakon izvedenih probnih letova, i test programa, izvršena je sertifikacija i započeta masovna proizvodnja 2016. godine[5].

Ključni karakteristike dvosedišnog volokoptera VK 200 su:

  • Brzina: 100 km/sat
  • Ostvariv visina leta: oko 1980 m
  • Dimenzije: visina 2,20 m, ram sa prečnikom od 9.80 m motora.
  • Težina: 450 kg
  • Trajanje leta: oko 1 sat[6]

Volokopter VK 200 je opremljen sistemom padobrana. Elementi konstrukcije i vijci su napravljeni od kompozitnih materijala. Napajanje motora može biti isključivo litijumska baterija, ili hibridni pogonski sistem sa motorom sa unutrašnjim sagorevanjem i električnim generatorom[7]. Šrafovi su raspoređena dovoljno daleko da smanje štetne interakcije, koji takođe isključuje mogućnost preklapanja. Zbog brzine rotacije na krajevima vijaka lopatica tako da pružaju malu buku u poređenju sa konvencionalnim helikopterom[8]. Multicopter poseduje mali vibraciju u poređenju sa konvencionalnim helikopterima[9].

U slučaju smanjenja nivoa napunjenosti baterije ispod određenog praga ili kvara, volokompter automatski prebacuje pogon na sopstveni motor sa unutrašnjim sagorevanjem i automatski počinje da smanjuje visinu, čak i ako pilot komanduje nastavak leta, i ubrzano čini meko prizemljenje[10]

Uređaj se odlikuje jednostavnim operacijama. Za pilotsku dozvolu za klasične helikoptere potrebni su dugotrajni i skupi treninzi, dok je u slučaju volokoptera VC 200 dovoljno samo pet časova pripreme. Postoji i sistem stabilizacije leta. Za razliku od konvencionalnih helikoptera, gubitak kontrole nad VC 200 čini da se on jednostavno lebdi u mestu dok vozač me povrati kontrolu. Može da se rastavi u delove i montira, tako da može da se čuva i u konvencionalnoj garaži[11].

17. novembar 2013, prvi bespilotni let prototipa[12].

30. mart 2016 Realizovano čovekov prvi let[13].

Sfera primene[uredi | uredi izvor]

Volokopter VC 200 pozicioniran je kao idealan prevoz za kretanje u velikom gradu sa široko razbacanim predgrađima[14].

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Volocopter”. tracxn.com. Arhivirano iz originala 27. 01. 2022. g. Pristupljeno 03. 08. 2021. 
  2. ^ Greška kod citiranja: Nevažeća oznaka <ref>; nema teksta za reference pod imenom volocopter.com.
  3. ^ Website e-volo.com Arhivirano na sajtu Wayback Machine (9. novembar 2015), abgerufen 15. Juli 2013.
  4. ^ Volocopter auf AERO 2014 Arhivirano na sajtu Wayback Machine (23. septembar 2015) auf e-volo.com, Stand: April 2014.
  5. ^ Oficialьnый videoklip o Volocopter VC200 na YouTube
  6. ^ Technische Daten Arhivirano na sajtu Wayback Machine (9. novembar 2015) auf e-volo.com, Stand: Januar 2013.
  7. ^ „V Germanii zapustili эlektrovertolet na 18 vintah”. Lenta.ru. 25. 11. 2013. Pristupljeno 26. 11. 2014. 
  8. ^ „18-vintovoй vertolёt možet bыtь bezopasnee i эkonomičnee obыčnogo”. Kompьюlenta. 26 iюnя 2012. Arhivirano iz originala 29. 11. 2014. g. Pristupljeno 26. 11. 2014.  Proverite vrednost paramet(a)ra za datum: |date= (pomoć)
  9. ^ „Testovый polёt novogo эlektrovertolёta prošel uspešno”. Vesti. 26. 11. 2013. Pristupljeno 26. 11. 2014. 
  10. ^ „Dvuhmestnый эlektričeskiй vertolet Volocopter VC200”. Pristupljeno 26. 11. 2014. 
  11. ^ „Volocopter – vertolet s upravleniem igrušečnogo mulьtikoptera”. Novate.ru. 02. 11. 2014. Pristupljeno 26. 11. 2014. 
  12. ^ „Erstflug des Volocopters”. DG Flugzeugbau GmbH. 2013-11-00. Arhivirano iz originala 03. 12. 2013. g. Pristupljeno 2013-12-01. „Am Sonntag den 17. November 2013 gelangen der erfolgreiche Erstflug, sowie zahlreiche weitere Testflüge. Die Flüge fanden noch unbemannt mit einem Sack Schrauben als Ballast in der abgesperrten dm-Arena in Karlsruhe statt  Proverite vrednost paramet(a)ra za datum: |date= (pomoć)
  13. ^ „18-rotornый passažirskiй dron Volocopter soveršil pervый pilotiruemый polet”. N+1. 08. 4. 2016. 
  14. ^ „Dvuhmestnый Volocopter otorvalsя ot zemli!”. Kompьюlenta. 25. 11. 2013. Arhivirano iz originala 29. 11. 2014. g. Pristupljeno 26. 11. 2014. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]