Vuzurgan

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Vuzurgan (srednjopersijski: 𐭥𐭰𐭥𐭫𐭢, što znači „velikaši“ ili „veliki“), , poznat i po modernom persijskom obliku Bozorgan (بزرگان), bio je naziv visokog plemstva i trećeg ranga četiri ili pet vrsta sasanidske aristokratije. Nakon pada Sasanidskog carstva, oni se ponovo pojavljuju pod dinastijom Dabujid.

Etimologija[uredi | uredi izvor]

Reč je oblik množine reči vuzurg (što znači „velika, velika“), koja je izvedena od staropersijske reči vazarka, koja je zauzvrat izvedena iz proto-indoevropske reči veg (što znači „biti jak, živa, budna “).

Istorija[uredi | uredi izvor]

Sarab-e Bahrama reljef Bahrama II okružen grandema, Kartir i Papak koji se nalaze s njegove leve strane.

Vuzurgan se prvi put pominje u ranom sasanidskom periodu i pojavljuju se u natpisu Šapura I u Hadžiabadu. Oni su igrali istaknutu ulogu u sasanidskoj politici i čini se da su imali mnogo uticaja. Visoki članovi vuzurgana bili su prisutni na krunisanju sasanidskih kraljeva.[1] Svaki put kada bi došlo do spora oko izbora sasanidskog kralja, cilj vuzurgana je bio da izaberu sasanidskog kralja.[1] Nakon smrti Hormizda II 309. godine, vuzurgani su izabrali njegovog sina Šapura II, koji je u to vreme još bio u maternici svoje majke, za kralja Sasanidskog carstva. Šapurova smrt 379. godine označila je početak 125-godišnjeg sukoba između vuzurgana i sasanidskih kraljeva, koji su se borili za vlast nad Iranom.[2]

Za vreme vladavine Jezdigerda I (vladao 399–420), prema vuzurganima se loše postupalo,[3] a nakon njegove smrti 420, proterali su sve njegove sinove i izabrali njegovog nećaka Hozroja za vladara Sasanidskog carstva.[1] Ipak, kasnije su sklopili sporazum sa Jezdigerdovim sinom Bahramom V i priznali ga za kralja Sasanidskog carstva. Nakon katastrofalne kampanje Peroza I protiv Heftalita, koja je rezultirala njegovom smrću i smrću mnogih vuzurgana,[4] plemstvo je izabralo njegovog brata Valaša za kralja Sasanidskog carstva. Međutim, u stvarnosti je vlast nad carstvom imao Suhra, iranski plemić iz Kuće Karen. Čak su i vuzurgani bili pod njegovom kontrolom.[5] Balaševa vladavina se na kraju pokazala katastrofalnom, a kao rezultat toga zamenio ga je Perozov sin Kavad I.[6]

Kavad I je za vreme svoje vladavine počeo da obožava mazdakizam, modifikovanu verziju Zoroastrizma sa uticajima maniheizma. Vuzurgani su odgovorili tako što su zastupali zoroastrijsko sveštenstvo i zatvorili ga u zatvor 496. godine, zamenivši ga njegovim bratom Ddžamaspom.[1] Gušnaspdad, kanarang Sasanidskog carstva, kasnije je pozvao vuzurgane i druge plemićke klase da pogube Kavada I, što su oni međutim, odbili. Unuk Kavada I, Hormizd IV, je zbog lošeg postupanja sa plemićkim porodicama vuzurgana i drugih ,[7] 590. godine svrgnut državnim udarom predvođenim dvojcom braće iz kuće Ispahbudan Vistamom i Vindujijem, koji su postavili Hormizdovog sina Hozroja II za novog vladara Sasanidskog carstva.[1] Međutim, vuzurgani i drugi plemići su kasnije postali nezadovoljni Hozrojem II, a 628. godine su ga svrgli u korist njegovog sina Kavada II.[1][8]

Nakon smrti Kavada II, vuzurgani su izabrali njegovog sina Ardašira III,[1] koji je bio samo puko dete. Za vreme njegove vladavine, njegov ministar Mah Adur Gušnasp, koji je bio deo klase vuzurgana, u stvarnosti je kontrolisao Sasanidsko carstvo. Za vreme arapskog osvajanja Irana, sasanidski vojskovođa po imenu Bahman Džadhuji, koji je bio vođa vojske koja je brojala 30.000 vuzurgana, pobedio je Arape u bici na Mostu 634. godine.[9] Ipak, Arapi su ostvarili još nekoliko pobeda protiv Sasanidskog carstva i do 651. godine ceo Iran je bio pod njihovom kontrolom.

Kasnije se vuzurgani spominju za vreme vladavine Dabujidskog vladara Huršida (vladao 740–760), gde su zajedno sa lokalnim stanovništvom Tabaristana bili potisnuti od strane Huršidovog, vojskovođe Karina.[10] Nakon pada dinastije Dabujida 760. godine, vuzurgani se više ne spominju ni u jednom izvoru.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v g d đ e Tafazzoli 1989, str. 427.
  2. ^ Pourshariati 2008, str. 58.
  3. ^ Pourshariati 2008, str. 66.
  4. ^ Pourshariati 2008, str. 384.
  5. ^ Pourshariati 2008, str. 77.
  6. ^ Frye 1984, str. 322.
  7. ^ Pourshariati 2008, str. 123.
  8. ^ Pourshariati 2008, str. 148.
  9. ^ Pourshariati 2008, str. 217.
  10. ^ Pourshariati 2008, str. 314–315.

Izvori[uredi | uredi izvor]