Garsija od Galicije

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Garsija II od Galicije
Minijatura Kraljevi Galicije.
Lični podaci
Datum rođenja1042.
Mesto rođenjaKneževina Kastilja
Datum smrti22. mart 1090.(1090-03-22) (47/48 god.)
Mesto smrtiZamak Luna, Kraljevina Leon
GrobPanteon kraljeva u Svetom Isidoru, Leon (grad)
Porodica
RoditeljiFernando I od Kastilje
Sanća od Leona
DinastijaKuća Himene
Kralj Galicije
Period10651071.
PrethodnikFernando I od Leona
NaslednikSančo II od Kastilje
Kralj Galicije
Period10721073.
PrethodnikSančo II od Kastilje
NaslednikAlfonso VI od Leona

Garsija II (šp. García II; 1042Zamak Luna, 22. mart 1090) bio je kralj Galicije (1065—1071) i (1072—1073). Postao je kralj 1065. kada je podeljena teritorija kojom je upravljao njegov otac, kralj Fernando I od Kastilje. Garsija je pod svoju upravu dobio Galiciju i deo Portugala. Zbacio ga je sa vlasti stariji brat Sančo II od Kastilje i poslao u egzil na seviljski dvor. U borbama oko prestola koje su usledile između Alfonsa i njihove sestre Urake s jedne i Sanća II s druge strane, Alfonso VI od Leona je izašao kao pobednik. Garsiji je dozvoljen povratak u Španiju, ali je njegov brat Alfonso 1073. godine naredio da Garsija bude zatvoren u zamku Luna i nikada ne bude pušten na slobodu. Garsija je postao ličnost kastiljanske poezije i proze, naročito popularan u srednjem veku.

Poreklo[uredi | uredi izvor]

Garsija II je bio najmlađi sin kralja Fernanda I (u nekim izvorima Ferdinanda I), kneza Kastilje i njegove supruge, Sanće od Leona. Njegova majka bila je ćerka Alfonsa V i kraljice Elvire .Njegov otac bio je sin Sanća III i kraljice Muniadone Braća i sestre su mu bili, redom, Sančo II, Alfonso (kralj Leona) i infantkinje Elvira i Uraka.

Uspon na vlast[uredi | uredi izvor]

Posle smrti svog oca Fernanda I, u skladu sa testamentom, Garsija je pod svoju upravu prihvatio Galiciju, a pored toga je uspeo da povrati važnu oblast na teritoriji današnjeg Portugala, gde je i grad Koimbra. Zatim mu je odobreno da prima danak od muslimanskih izgnanika u Sevilji i Badahosu. Njegova braća Sančo II i Alfonso su pod svoju upravu dobili Kraljevinu Kastilju i Kraljevinu Leon. Njegove sestre Uraka i Elvira su dobile kontrolu nad manastirima tri kraljevine i gradove pod svojom upravom. Za vreme svoje vladavine obnovio je stare eparhije Bragu, Lamego i Tuj. Pomagao je manastir San Antolin u Tokesu. U bici kod Pedrose 1071. je odneo pobedu nad Nunjom Mendesom, poslednjim vladarem dinastije Vimara-Perez, koji je 1070. podigao ustanak protiv Garsije misleći da je njegov položaj oslabljen posle smrti njegova dva najveća saveznika Uistrarija i Kreskonija-biskupa gradova Lugo i Santijago de Kompostela. Nakon što je Nunjo Mendes umro u bici, kralj je anektirao portugalsku teritoriju, i u skladu sa priznanjem o njegovoj dobroj poziciji, on preuzima titulu kralja Galicije i Portugala.[1]

Gubitak vlasti[uredi | uredi izvor]

Međutim, još od smrti Fernanda I došlo je do netrpeljivosti među braćom, zbog podele očevine, i Garsija je prvi među njima izgubio svoju krunu. Njegova braća nameravala su da iznova ujedine kraljevstva i da među sobom podele Galiciju. Neprijateljstva ga primoravaju da beži u centralni Portugal, sve dok ga brat Sančo nije uhvatio u Santarelu. Kraljevstvo je podeljeno 1071. Njegovu teritoriju su među sobom razdelila njegova braća. Grofovina Portukale pripala je Alfonsu, a sever je pripao Sanću. Garsija je najpre zatvoren u Burgosu privremeno, a potom u Sevilji, nakon što je 1072. prognan pod zakletvom u sud muslimanskog kralja Sevilje al Mutamida.

Povratak na tron[uredi | uredi izvor]

Nakon smrti Garsijinog brata Sanća II, 1072. godine, Garsija se vratio iz izgnanstva i pokušao da povrati kraljevstvo. Međutim, njegov povratak je bio kratkog daha. Alfonso ga je pozvao i zatvario 13. februara 1073. godine u zamku Luna, gde je dočekao smrt 17 godina kasnije 22. marta 1090.

Smrt i grobnica[uredi | uredi izvor]

Panteon kraljeva u Svetom Isidoru.

Nakon njegove smrti u zamku Luna, njegovo telo je prebačeno u Leon, gde je sahranjen u kraljevskom panteonu San Isidro od Leona. Na njegovoj sahrani u San isidru, prisustvovao je njegov brat Alfonso, infantkinje Uraka i Elvira.[2]

Na njegovom spomeniku je pisalo:
H. R. DOMINUS GARCIA REX PORTUGALLIAE ET GALLECIAE. FILIUS REGIS MAGNI FERDINANDI. HIC INGENIO CAPTUS A FRATRE SUO IN VINCULIS. OBIIT ERA MCXXVIII XIº KAL. APRIL.
prevod na kastiljanski:
Aquí yace el rey García de Portugal y Galicia, hijo del gran rey Fernando, que fue capturado por su hermano con engaño. Murió preso el 22 de marzo de 1090
što prevedeno na srpski znači:
Ovde počiva kralj Garsija od Portugala i Galicije, sin velikog kralja Fernanda, koji je bio uhvaćen od strane svoga brata na prevaru. Umro je zatvoren 22. marta 1090. godine.

Porodično stablo[uredi | uredi izvor]

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
16. Sančo II od Navare
 
 
 
 
 
 
 
8. Garsija Sančez II od Pamplone
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
17. Urraca Fernández of Castile
 
 
 
 
 
 
 
4. Sančo III od Navare
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
18. Fernando Bermúdez de Cea
 
 
 
 
 
 
 
9. Himena Fernandez
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
19. Elvira Díaz of Saldaña
 
 
 
 
 
 
 
2. Fernando I od Leona
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
20. García Fernández, Count of Castile
 
 
 
 
 
 
 
10. Sančo Garsija od Kastilje
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
21. Ava of Ribagorza
 
 
 
 
 
 
 
5. Muniadona of Castile
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
22. Gómez Díaz, Count of Saldaña
 
 
 
 
 
 
 
11. Urraca Gómez
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
23. Muniadona Fernández of Castile
 
 
 
 
 
 
 
1. Garsija od Galicije
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
24. Ordoño III of León
 
 
 
 
 
 
 
12. Bermudo II of León
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
6. Alfonso V od Leona
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
26. García Fernández, Count of Castile
 
 
 
 
 
 
 
13. Elvira García
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
27. Ava of Ribagorza
 
 
 
 
 
 
 
3. Sanća od Leona
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
28. Gonzalo Menéndez, Count of Portugal
 
 
 
 
 
 
 
14. Menendo González, Count of Portugal
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
29. Ilduara (Ildonza) Peláez
 
 
 
 
 
 
 
7. Elvira Mendes
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
15. Tutadona
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Samardžić 2003, str. 115–118.
  2. ^ Arco y Garay 1954, str. 188.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Blanco Lozano, Pilar . Colección diplomática de Fernando I (1037–1065) editorial Centro de Estudios e Investigación «San Isidoro», (CSIC-CECEL) y Archivo Histórico Diocesano León. 1987. ISBN 978-84-00-06653-6.
  • Arco y Garay, Ricardo (1954), Sepulcros de la Casa Real de Castilla editorial de Instituto Jerónimo Zurita, Consejo Superior de Investigaciones Científicas OCLC 11366237
  • Samardžić, Nikola (2003). Istorija Španije. pp. 115-118, Beograd, Plato. ISBN 978-86-447-0121-7. 
  • Falque, Emma . Historia compostelana, Akal Ediciones, Madrid, España. 1994. ISBN 978-84-460-0417-2.