Garsija od Galicije
Garsija II od Galicije | |
---|---|
Lični podaci | |
Datum rođenja | 1042. |
Mesto rođenja | Kneževina Kastilja |
Datum smrti | 22. mart 1090.47/48 god.) ( |
Mesto smrti | Zamak Luna, Kraljevina Leon |
Grob | Panteon kraljeva u Svetom Isidoru, Leon (grad) |
Porodica | |
Roditelji | Fernando I od Kastilje Sanća od Leona |
Dinastija | Kuća Himene |
Kralj Galicije | |
Period | 1065 — 1071. |
Prethodnik | Fernando I od Leona |
Naslednik | Sančo II od Kastilje |
Kralj Galicije | |
Period | 1072 — 1073. |
Prethodnik | Sančo II od Kastilje |
Naslednik | Alfonso VI od Leona |
Garsija II (šp. García II; 1042 — Zamak Luna, 22. mart 1090) bio je kralj Galicije (1065—1071) i (1072—1073). Postao je kralj 1065. kada je podeljena teritorija kojom je upravljao njegov otac, kralj Fernando I od Kastilje. Garsija je pod svoju upravu dobio Galiciju i deo Portugala. Zbacio ga je sa vlasti stariji brat Sančo II od Kastilje i poslao u egzil na seviljski dvor. U borbama oko prestola koje su usledile između Alfonsa i njihove sestre Urake s jedne i Sanća II s druge strane, Alfonso VI od Leona je izašao kao pobednik. Garsiji je dozvoljen povratak u Španiju, ali je njegov brat Alfonso 1073. godine naredio da Garsija bude zatvoren u zamku Luna i nikada ne bude pušten na slobodu. Garsija je postao ličnost kastiljanske poezije i proze, naročito popularan u srednjem veku.
Poreklo[uredi | uredi izvor]
Garsija II je bio najmlađi sin kralja Fernanda I (u nekim izvorima Ferdinanda I), kneza Kastilje i njegove supruge, Sanće od Leona. Njegova majka bila je ćerka Alfonsa V i kraljice Elvire .Njegov otac bio je sin Sanća III i kraljice Muniadone Braća i sestre su mu bili, redom, Sančo II, Alfonso (kralj Leona) i infantkinje Elvira i Uraka.
Uspon na vlast[uredi | uredi izvor]
Posle smrti svog oca Fernanda I, u skladu sa testamentom, Garsija je pod svoju upravu prihvatio Galiciju, a pored toga je uspeo da povrati važnu oblast na teritoriji današnjeg Portugala, gde je i grad Koimbra. Zatim mu je odobreno da prima danak od muslimanskih izgnanika u Sevilji i Badahosu. Njegova braća Sančo II i Alfonso su pod svoju upravu dobili Kraljevinu Kastilju i Kraljevinu Leon. Njegove sestre Uraka i Elvira su dobile kontrolu nad manastirima tri kraljevine i gradove pod svojom upravom. Za vreme svoje vladavine obnovio je stare eparhije Bragu, Lamego i Tuj. Pomagao je manastir San Antolin u Tokesu. U bici kod Pedrose 1071. je odneo pobedu nad Nunjom Mendesom, poslednjim vladarem dinastije Vimara-Perez, koji je 1070. podigao ustanak protiv Garsije misleći da je njegov položaj oslabljen posle smrti njegova dva najveća saveznika Uistrarija i Kreskonija-biskupa gradova Lugo i Santijago de Kompostela. Nakon što je Nunjo Mendes umro u bici, kralj je anektirao portugalsku teritoriju, i u skladu sa priznanjem o njegovoj dobroj poziciji, on preuzima titulu kralja Galicije i Portugala.[1]
Gubitak vlasti[uredi | uredi izvor]
Međutim, još od smrti Fernanda I došlo je do netrpeljivosti među braćom, zbog podele očevine, i Garsija je prvi među njima izgubio svoju krunu. Njegova braća nameravala su da iznova ujedine kraljevstva i da među sobom podele Galiciju. Neprijateljstva ga primoravaju da beži u centralni Portugal, sve dok ga brat Sančo nije uhvatio u Santarelu. Kraljevstvo je podeljeno 1071. Njegovu teritoriju su među sobom razdelila njegova braća. Grofovina Portukale pripala je Alfonsu, a sever je pripao Sanću. Garsija je najpre zatvoren u Burgosu privremeno, a potom u Sevilji, nakon što je 1072. prognan pod zakletvom u sud muslimanskog kralja Sevilje al Mutamida.
Povratak na tron[uredi | uredi izvor]
Nakon smrti Garsijinog brata Sanća II, 1072. godine, Garsija se vratio iz izgnanstva i pokušao da povrati kraljevstvo. Međutim, njegov povratak je bio kratkog daha. Alfonso ga je pozvao i zatvario 13. februara 1073. godine u zamku Luna, gde je dočekao smrt 17 godina kasnije 22. marta 1090.
Smrt i grobnica[uredi | uredi izvor]
Nakon njegove smrti u zamku Luna, njegovo telo je prebačeno u Leon, gde je sahranjen u kraljevskom panteonu San Isidro od Leona. Na njegovoj sahrani u San isidru, prisustvovao je njegov brat Alfonso, infantkinje Uraka i Elvira.[2]
- Na njegovom spomeniku je pisalo:
- H. R. DOMINUS GARCIA REX PORTUGALLIAE ET GALLECIAE. FILIUS REGIS MAGNI FERDINANDI. HIC INGENIO CAPTUS A FRATRE SUO IN VINCULIS. OBIIT ERA MCXXVIII XIº KAL. APRIL.
- prevod na kastiljanski:
- Aquí yace el rey García de Portugal y Galicia, hijo del gran rey Fernando, que fue capturado por su hermano con engaño. Murió preso el 22 de marzo de 1090
- što prevedeno na srpski znači:
- Ovde počiva kralj Garsija od Portugala i Galicije, sin velikog kralja Fernanda, koji je bio uhvaćen od strane svoga brata na prevaru. Umro je zatvoren 22. marta 1090. godine.
Porodično stablo[uredi | uredi izvor]
16. Sančo II od Navare | ||||||||||||||||
8. Garsija Sančez II od Pamplone | ||||||||||||||||
17. Urraca Fernández of Castile | ||||||||||||||||
4. Sančo III od Navare | ||||||||||||||||
18. Fernando Bermúdez de Cea | ||||||||||||||||
9. Himena Fernandez | ||||||||||||||||
19. Elvira Díaz of Saldaña | ||||||||||||||||
2. Fernando I od Leona | ||||||||||||||||
20. García Fernández, Count of Castile | ||||||||||||||||
10. Sančo Garsija od Kastilje | ||||||||||||||||
21. Ava of Ribagorza | ||||||||||||||||
5. Muniadona of Castile | ||||||||||||||||
22. Gómez Díaz, Count of Saldaña | ||||||||||||||||
11. Urraca Gómez | ||||||||||||||||
23. Muniadona Fernández of Castile | ||||||||||||||||
1. Garsija od Galicije | ||||||||||||||||
24. Ordoño III of León | ||||||||||||||||
12. Bermudo II of León | ||||||||||||||||
6. Alfonso V od Leona | ||||||||||||||||
26. García Fernández, Count of Castile | ||||||||||||||||
13. Elvira García | ||||||||||||||||
27. Ava of Ribagorza | ||||||||||||||||
3. Sanća od Leona | ||||||||||||||||
28. Gonzalo Menéndez, Count of Portugal | ||||||||||||||||
14. Menendo González, Count of Portugal | ||||||||||||||||
29. Ilduara (Ildonza) Peláez | ||||||||||||||||
7. Elvira Mendes | ||||||||||||||||
15. Tutadona | ||||||||||||||||
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Samardžić 2003, str. 115–118.
- ^ Arco y Garay 1954, str. 188.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Blanco Lozano, Pilar . Colección diplomática de Fernando I (1037–1065) editorial Centro de Estudios e Investigación «San Isidoro», (CSIC-CECEL) y Archivo Histórico Diocesano León. 1987. ISBN 978-84-00-06653-6.
- Arco y Garay, Ricardo (1954), Sepulcros de la Casa Real de Castilla editorial de Instituto Jerónimo Zurita, Consejo Superior de Investigaciones Científicas OCLC 11366237
- Samardžić, Nikola (2003). Istorija Španije. pp. 115-118, Beograd, Plato. ISBN 978-86-447-0121-7.
- Falque, Emma . Historia compostelana, Akal Ediciones, Madrid, España. 1994. ISBN 978-84-460-0417-2.