Генсбур: Херојски живот
Gensbur: Herojski život | |
---|---|
Žanr | biografski |
Režija | Džoan Sfar |
Glavne uloge | Leticija Kasta Lusi Gordon |
Godina | 2010. |
Trajanje | 135 minuta |
Zemlja | Francuska |
Jezik | francuski |
IMDb veza |
Gensbur: Herojski život je francuski dramski film iz 2010. koji je napisala i režirala Džoan Sfar. To je biografski film o francuskom pevaču Seržu Gensburu .
Radnja[uredi | uredi izvor]
Film prati podvige ozloglašenog muzičara Serža Gensbura od njegovog odrastanja u Francuskoj okupiranoj nacistima, preko njegovog uspona do slave i ljubavnih afera sa Žilijet Greko, Brižit Bardo i Džejn Birkin do njegovog kasnijeg eksperimentisanja sa regeom na Jamajci. Takođe uključuje više elemenata fantazije, od kojih je najznačajniji lik koji se zove „Šalga“, animirano Gensburovo preterivanje koje deluje kao njegova savest (ili antisavest) u ključnim trenucima u Gensburovom životu. Film takođe uključuje mnoge Gensburove poznatije pesme, koje služe kao zvučna podloga za film i često služe kao elementi zapleta.
Glumci[uredi | uredi izvor]
Glumac | Uloga |
---|---|
Erik Elmosnin | Serž Gensbur |
Lusi Gordon | Džejn Berkin |
Leticija Kasta | Brižit Bardo |
Sara Forestier | Frans Gal |
Filip Katerin | Boris Vijan |
Klod Šabrol | Genzburov muzički producent |
Kejsi Motet Klajn | mladi Gensbur |
Napomene[uredi | uredi izvor]
- Lusi Gordon izvršila je samoubistvo dok je film bio u postprodukciji, a posvećen je njoj. [1] [2]
Produkcija[uredi | uredi izvor]
Džoan Sfar je izneo svoje namere: „Ne radim klasičnu romantizovanu biografiju u stilu Život u ružičastom. […] U film donosim svoj univerzum stripova — sa lutkama, pesmama, poezijom i kostimima — da bih ilustrovao svoju ličnu viziju Genzburovih fantazija.”[3]
Kasting[uredi | uredi izvor]
Sfar počinje da radi na filmu sa Šarlot Gensbur u ulozi njenog oca.[4] Ali ona odustaje od glume i on na kraju nađe glumca koji će igrati Gensbura.
Erik Elmosnino dobija naslovnu ulogu. On takođe objašnjava glumačku ekipu: „Upoznao sam Džoan Sfar. […] Pitao me je da li pevam, da li sam muzičar. Rekao sam mu ne. I dalje mi je ponudio da radim na sceni sa Žulijet Greko. Morao sam da mu otpevam. Bilo je smešno. Pošto me je uhvatila trema, naterao sam ih da pomisle na Gensbur iz 60-ih, kada je stigao u Greko; bio je u svojim malim cipelicama i otpevao joj je”. Glumac kaže da nije bio obožavatelj pevača pre snimanja i priznaje da je to nezgodna uloga.
Kritički odgovor[uredi | uredi izvor]
Film je dobio mešovite do pozitivne kritike. Agregator recenzija Rotten Tomatoes izveštava da je 73% od 78 kritičara dalo filmu pozitivnu recenziju, sa prosečnom ocenom od 6,2/10. Konsenzus sajta glasi: „Možda je tanko napisano i neuredno napravljeno, ali je takođe prikladno glamurozan i intenzivan – i snažno vođen zadivljujućim performansom Erika Elmosnina“. . [5] Metakritik je filmu dao ocenu 58 od 100, na osnovu 26 kritičara, što ukazuje na „mešovite ili prosečne kritike“. [6]
Kenet Turan iz Los Anđeles Tajmsa uživao je u filmu:
„ | Nekonvencionalan, maštovit, ništa ako ne i smeo, „Gensbur: Herojski život“ je portret kreativnosti iznutra, ozbiljan, ali razigran pokušaj da se pronađe umetnički način da se kaže emotivna istina... život pisca pesama je herojski jer je živeo duboko u svojoj mašti i vodio stalnu borbu sa ličnim demonima koji su delili taj prostor sa njim... Poslednja reč scenariste Sfara o njegovom teškom, fascinantnom čoveku je „Više volim njegove laži nego njegovu istinu“, njegove snove nego njegove stvarnost. Nije teško shvatiti zašto. | ” |
Drugi kritičari su imali alternativna mišljenja, kao što je AO Skot iz Njujork tajmsa :
„ | Toliko najboljeg i najgoreg u Gensburu — provokator emisije ćaskanja i harizmatični izvođač — može se naći na internet video sajtovima, zbog čega se čini pomalo suvišnim. Njegovi upadi u njegov privatni život, uključujući kratku, intenzivnu aferu sa gospođom Bardo i dugu, burnu vezu sa gospođom Birkin, više su poslušni nego otkrivajući. I kako se može očekivati da se gospođa Kasta i gospođa Gordon, obe spretne glumice (i prilično lepe), mere sa boginjama iz stvarnog života čije slike ostaju sveprisutne i neodoljive? Lutke i muzika čine zanimljivim, ali je i vizuelno užurban i nema ni dramatičan intenzitet ni zadivljujući uvid koji bi ga mogao izvući iz pešačkog područja biografskog filma kojima se divi. | ” |
Priznanja[uredi | uredi izvor]
Film je 25. februara 2011. dobio 3 nagrade Sezar, uključujući nagradu Sezar za najboljeg glumca za Erika Elmosnina, nagradu Sezar za najbolji prvi dugometražni film za Džoan Sfar i nagradu Sezar za najbolji zvuk. Takođe je dobio dodatnih 8 nominacija.
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ „Lucy Gordon, Actress, Dead in Apparent Suicide”. Inquisitr.com. 2009-05-21. Pristupljeno 2010-07-26.
- ^ Samuel, Henry (2009-05-21). „British actress Lucy Gordon found dead in Paris flat”. Telegraph. Pristupljeno 2010-07-26.
- ^ Intervju Elze Keslasi, 9. januar 2009.
- ^ „Charlotte Gainsbourg : "Joann Sfar voulait que j'incarne mon père dans son Gainsbourg..."”. Arhivirano iz originala 2009-11-14. g. Pristupljeno 2022-08-21.
- ^ „Gainsbourg: A Heroic Life (2011)”. Rotten Tomatoes. Pristupljeno 2015-07-22.
- ^ „Gainsbourg: A Heroic Life Reviews”. Metacritic. Pristupljeno 2015-07-22.
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- Gensbur: Herojski život na sajtu IMDb (jezik: engleski)
- Gensbur: Herojski život na sajtu AllMovie (jezik: engleski)