Globalna dimenzija kineske medicine

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Ovaj koncept celine izražen je i u koncepciji ljudskog tela i njegovih kanala

Globalna dimenzija kineske medicine prema kineskim misliocima, začeta je na konceptu koji čoveka sagledava kao zemaljsko biće koje je neraskidivo povezano sa prirodom, i sa kojom čovek čini celinu.[1]

Jedinstvo neba i čoveka[uredi | uredi izvor]

Jedinstvo neba i čoveka izučava se još od perioda pre dinastije Ćin.[a] Kada tradicionalni kineski mislioci toga perioda kažu: „Nebo i čovek su jedno” oni smatraju da se čovek stopio s kosmosom i prirodom, a to ponovo podrazumeva da je odnos kosmosa i čoveka harmoničan, a ne neprijateljski.[2][3]

Kroz istoriju, kineski naučnici su voleli prirodu i brinuli o njoj, nisu želeli da eksperimentišu s njom i da je veštački menjaju. Oni su prema prirodi oduvek osećali strahopoštovanje i divljenje. Verovatno iz razloga ovakvog odnosa prema prirodi, kineska nauka – u odnosu na zapadnu – uzela je drugi razvojni pravac, pa, prema oceni nekih zapadnjaka, nije značajno napredovala u odnosu na zapadnu nauku, pa su je na Zapadu uglavnom smatrali zaostalom i nerazvijenom. To je sve iz razloga što kineski naučnici nikada nisu težili da krote i osvajaju prirodu, već su smatrali da čovek i priroda čine organsko jedinstvo, samim tim ljudi treba da vole i čuvaju prirodu.[4]

Pojam celovitosti[uredi | uredi izvor]

Nei Jing-Su Wen smatra da „Ljudska bića rađaju Ki (Qi) neba i zemlje“ (Ren Yi Tian Di Zhi Qi Sheng) i da su „Nebo, Zemlja i ljudi u neprestanoj međusobnoj interakciji“ (Tian Di Ren Xiang Tong Yi). Drugim rečima priroda pruža povoljno okruženje za ljudsko postojanje u kome se organizam reguliše i prilagođava promenama koje se u njemu dešavaju. U tom smislu, bilo koji događaj u prirodi (sezonske klimatske varijacije, klimatski faktor koji se javlja u pogrešno vreme, modifikacija su okoline prirodnog ili ljudskog porekla. Svaka promena životnog okruženja itd. utiče na pojedinca (uključujući i njegovo stanje). Kada se telo ne uspe prilagoditi promeni stanja, može doći do bolesti.[5]

Ovaj koncept celine izražen je i u koncepciji ljudskog tela. Ovo se posmatra kao integrisana i interaktivna celina, koja je u tradicionalnoj kineskoj medicini prikazana kroz meridijane i kolaterale koji se pridružuju organima, vezom udove i zglobove; funkcionalnom međuzavisnošću organa; i, konačno, redovnom cirkulacijom vitalnih supstanci u organizmu.[5]

U tom smislu, stanje jednog od delova tela odražava donekle stanje tela u celini. Tako, na primer, posmatranjem boje i sjaja tena, boje, veličine i oblika jezika ili karakteristika pulsa (fini, tanki, polagani, brzi, napeti, duboki, plutajući puls, itd.) svog pacijenta, lekar može da proceni celokupno stanje tela pacijenta. Pored toga, kineska medicina prepoznaje blisku međuzavisnost između mentalnih i emocionalnih procesa i funkcionalnih aktivnosti organa.[5]

Pojam celovitosti stoga se u tardicionalnoj kineskoj medicini nalazi u svim oblastima medicine (fiziologiji, patologiji, dijagnoza i lečenje).[5]

Integracija tela i duha u TKM[uredi | uredi izvor]

Prema kineskoj medicini, život se zasniva na integraciji „Tela” i „Duha”, odnosno „Šinga” i „Šena”.[5]

Izraz „Šing” (Xing) „Oblik“, „Telo“ označava materijalne strukture organizma (koža i kosa, tetive, meso, kosti, organi, meridijani itd.).[5]

Termin Šen (Shen) ima dva značenja, u:[5]

  • širem smislu - označava, vidljive manifestacije spolja vitalnih aktivnosti organizma (morfologija, boja lica, izraz, način izražavanja, ponašanje, stavovi itd.), ili drugim rečima, njegovu vitalnost (Shen Qi).
  • užem smislu - označava sve funkcije uma ili psihe koje generišu vitalne aktivnosti organizma.

„Šing” je stoga materijalna osnova „Šena”. Bez „Šing”-a , „Šen” ne može postojati.

Pored toga, različite aktivnosti Duha mogu uticati na organizam: bilo koji emocionalni poremećaj, na primer, može ometati cirkulaciju „Ći” i „Krvi” i poremetiti funkcionisanje organa.

Integracija „Tela” i „Duha” izražena je u kineskoj medicini u obliku „Tri blaga“ (San Bao) koja su:[5]

  • Jing - „vitalna suština“, kao temelj i izvor života. Razlikujemo Suštinu „Prethodnog neba“ (Xian Tian) koja se nasleđuje od roditelja u vreme začeća i određuje osnovnu konstituciju pojedinca i Suštinu „Zadnjeg neba“ (Hou Tian) koja se ekstrahuje hranom i vodom (piće) kroz funkcije unosa i varenja slezine i želuca.
  • Či, „vazduh“ ili „dah“ i predstavlja „životnu silu“ ili „duhovnu energiju“ koja je u drevnoj kineskoj filozofiji, materijalni supstrat univerzuma koji svojim kretanjima i transformacijama proizvodi sve na svetu. U kineskoj medicini ovaj termin označava suptilnu materiju obdarenu snažnom vitalnom silom u neprestanom kretanju. To je najosnovnija supstanca organizma koja čuva vitalnu aktivnost. Zato su, sve faze ljudskog života, od rođenja do smrti, povezane su sa Či.
  • Šen - „duh“ , koji u ograničenom smislu označava sve aktivnosti uma, svesti i misli (svest, misao, saznanje, pamćenje, inteligencija, mudrost, afektivnost, osećanja, itd.) koje potiču iz Srca (a ne iz mozga kao u zapadnjačkoj koncepciji). Takođe se kaže da Srce „štiti“ Duh.

Napomene[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Period pre dinastije Ćin, označava istorijsko razdoblje pre 3. veka p. n. e, ili pre prvog ujedinjenja Kine.

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ 张,汉.略论《周易》天人合一之旨.中华文化论坛. knj. 4 (1994): 96–98 (Džang, Han. Razmatranje svrhe učenja „nebo i čovek su jedno” u „Promeni Džoua”. Forum o kineskoj kulturi. Knj. 4, 1994: 96–98).
  2. ^ 康,学伟.论《周易》的”天人合一”思想.社会科学战线. Knj. 4 (2008): 27–30 (Kang, Sjuevei. Razmatranje učenja „Nebo i čovek su jedno” u „Promeni Džoua”, Front društvenih nauka. Knj. 4 /2008/: 27–30).
  3. ^ 刘,金明.日新之谓盛德,生生之谓易––论《周易》“天人合一”观中“天”与“人”的结合点.周 易研究. 3 (1998): 59–68 (Liu, Đinming. Svakodnevno menjanje naziva se naprednom vrlinom, neprekidno rađanje naziva se promenom – Razmatranje povezanosti neba i čoveka u konceptu „nebo i čovek su jedno” u „Promeni Džoua”. Istraživanje Promene Džoua. sv. 3 /1998/: 59–68)
  4. ^ Kostić, Nataša (2015). „The unity of heaven and man: Ancient Chinese concept of three properties of the universe - in the change of Zhou”. Zbornik Matice Srpske Za Drustvene Nauke (152): 393—408. doi:10.2298/ZMSDN1552393K. 
  5. ^ a b v g d đ e ž Buchillet, Dominique. „La dimension globale de la médecine chinoise U: La conception des maladies de tiédeur dans la médecine chinoise”. Revue d'anthropologie des connaissances 2010/1 (Vol 4, n° 1), pages 195. Pristupljeno 13. 2. 2021. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]


Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje
u vezi sa temama iz oblasti medicine (zdravlja).