Gosvinta

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Gosvinta
Lični podaci
Datum smrti589.
Porodica
SupružnikAtanagild, Leovigild
PotomstvoGalsvinta, Brunhilda od Austrazije

Gosvinta (oko 551. - 589.) je bila vizigotska kraljica, udata prvo za Atanagilda, a potom za Leovigilda, dok je za vreme vladavine Leovigildovog sina Rekareda takođe imala veliki uticaj.[1] U braku sa Atanagildom imala je dve kćerke, Galsvintu i Brunhildu, koje su se udale za dva franačka kralja, Zigoberta I od Austrazije i Hilperiha I od Neustrije. Kad se Leovigildov sin Hermenegild oženio Ingundom, Brunhildinom kćerkom, pokušala je da je natera da odbaci pravoverno hrišćanstvo i prihvati arijanstvo, ali Ingunda ne samo da to nije uradila, nego je uspela da preobrati svog muža, Hermenegilda. Nakon Leovigildove smrti, pomirila se sa njegovim naslednikom, Rekaredom, međutim, kad je ovaj odlučio da odbaci arijanstvo i pravoverno hrišćanstvo proglasi državnom verom, skovala je neuspešnu zaveru 569. godine sa toledskim arijanskim biskupom Ulidilom, koja je imala za cilj da usmrti Rekareda. Zavera je otkrivena, Uldila je poslat u izgnanstvo, a Gosvinta je nestala, najverovatnije je da je umrla te iste godine.

Poreklo[uredi | uredi izvor]

Skoro da nema zvaničnih podataka o poreklu, mestu i tačnom datumu rođenja Gosvinte, ali se na osnovu njene kasnije političke aktivnosti predpostavlja da je odrasla u okruženju pod čvrstim uticajem zvanične ideologije Ostrogota, koji su u periodu od 510. do 549. godine vladali vizigotskim kraljevstvom i koji su se zalagali za miran suživot Germana i Rimljana i očuvanje društvene strukture kasnog Rimskog carstva. Germanski vladari u mediteranskim rimskim provincijama koristili su rimsko zakonodavstvo kako bi održali segregaciju između Vizigota arijanaca i rimskog pravovernog stranovništva. Gosvinta je celog svog života branila ovaj poredak i nije mogla da se pomiri sa verskom asimilacijom vizigotskog plemstva koja se odvijala tokom celog 6. veka i koja je doživela svoju kulminaciju 589. godine kada je Rekared odbacio arijanstvo i prihvatio pravoverno hrišćanstvo kao zvaničnu religiju kraljevstva.[2]

Reference[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]