Goto Šodžiro
Šodžiro Goto | |
---|---|
![]() Goto Šodžiro | |
Datum rođenja | 13. april 1838. |
Mesto rođenja | Prefektura Koči, Japan |
Datum smrti | 4. avgust 1897.59 god.) ( |
Mesto smrti | Hakone, Kanagava, Japan |
Roditelji | Goto Masaharu |
Goto Šodžiro (jap. 後藤 象二郎, translit. Gotō Shōjirō; Prefektura Koči, 13. april 1838 – 4. avgust 1897) bio je japanski samuraj i političar tokom bakumacu i ranog Meidži perioda.[1] Najpoznatiji je kao osnivač pokreta za slobodu i ljudska prava (自由民権運動 „jiyū minken undō“) koja će kasnije postati jedna od političkih partija Japana.
Mladost[uredi | uredi izvor]
Goto je rođen u oblasti Tosa (danas deo prefekture Koči) i zajedno sa većinom tadašnjih Tosa samuraja poput Sakamoto Rjome i Takeči Hanpeite biva privučen politikom „Sonno džoi“ pokreta. Kao samuraj iz više "joši" klase, polako učestvuje u političkim događajima i budući da se pozitivno istakao, biva unapređen. Svoj uticaj širi i do glavnog feudalnog lorda okruga Tose, daimjoa Jamauči Tojošigea koji će savetovati šoguna da mirnim putem vrati vlast caru.
Državnik i liberal[uredi | uredi izvor]
Nakon meidži obnove, Goto biva postavljen na razne visoke pozicije poput gradonačelnika grada Osake i savetnika, ali se nije uvek slagao sa vladom i često ju je kritikovao. Godine 1873. godine, imao je raspravu oko politike Koreje (Seikanron debata) protiveći se dominaciji okruga Čošu-Sacuma u novom državnom poretku. Zajedno sa Itagaki Taisukeom napravio je memorandum u kome poziva na stvaranje parlamenta koji bi bio sa pravom izglasan. Sa Itagaki Taisukeom, Eto Šimpeiem i Soeđima Taneomiem formiraće "Aikoku koto" (Partiju patriota), izjavljujući: „Mi, trideset miliona ljudi u Japanu, smo svi jednaki po pravu, da uživamo u slobodi i životu, da stičemo i posedujemo imovinu i da imamo prava na život i sreću. Ova prava su nam po pravu dodeljena i ne može nam je niko oduzeti.
Nakon konference u Osaki, 1875. godine, nakratko se vraća u vladu ali se najviše bavi upravljanjem rudnikom uglja. Vremenom kad shvati da posao slabo ide i da više neće imati prihod od njega već će početi polako da gubi novac, prodaje ga Ivasaki Jataru, magnatu koji će stvoriti Micubiši.
U politiku će se vratiti 1881. godine kada će se zajedno da Itagaki Taisukeom osnovati liberalnu partiju od koje je nastala koalicija i pokret daido dankecu (1887. godine).
Godine 1889, Goto postaje ministar komunikacije, a kasnije dobija titulu „hakušaku“ (ekvivalent tituli evropskog grofa). Nešto kasnije postaje i ministar poljoprivrede i trgovine, ali u jednom trenutku biva umešan u skandal oko trgovine i biva prisiljen da se penzioniše. Posle srčanog udara povrači se u svoj letnjikovac u mestu Hakone u Kanagavi gde umire 1896. godine. Sahranjen je na groblju Aojama u Tokiju.
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Nussbaum & Roth 2005, str. 264.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Beasley, William G. (1995). The Rise of Modern Japan 1850: Political, Economic and Social Change Since. New York: St. Martin's Press. ISBN 9780312040789. OCLC 20722016.
- Hane, Mikiso (2001). Modern Japan: A Historical Survey. Westview Press. ISBN 978-0-8133-3756-2.
- Hillsborough, Romulus (2005). Shinsengumi: The Shogun's Last Samurai Corps. Rutland, Vermont: Tuttle Publishing. ISBN 978-0-8048-3627-2.
- Jansen, Marius B. and Gilbert Rozman, eds. Japan in Transition: from Tokugawa to Meiji. Princeton: Princeton University Press. . 1986. ISBN 978-0-691-05459-9. OCLC 12311985. Nedostaje ili je prazan parametar
|title=
(pomoć) - Nussbaum, Louis-Frédéric; Roth, Käthe (2002). Japan Encyclopedia. Harvard University Press. ISBN 978-0-674-01753-5. OCLC 58053128.
- Totten, George O. (1966). Democracy in Prewar Japan: Groundwork or Facade?. Boston: D.C. Heath and Company.