Gretnov poraz

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Gretnov poraz
Deo Ratova sa Sijuksima
Vreme19. avgusta 1854
Mesto
Ishod Indijanska pobeda.
Sukobljene strane
 SAD
Sijuksi (Lakota)
Komandanti i vođe
poručnik Džon Gretn  Medved Koji Pobeđuje 
Jačina
30 vojnika, 2 topa[1] 400-800 ratnika[1]
Žrtve i gubici
cela vojska pobijena[1] 1 mrtav[1]

Gretnov poraz[a] (engl. Grattan Massacre), 19. avgusta 1854, prvi sukob između Sijuksa i vojske SAD.[1][2]

Pozadina[uredi | uredi izvor]



Sporazum u tvrđavi Larami 1851. godine[uredi | uredi izvor]

Otkriće zlata u Kaliforniji (1848) i posledična zlatna groznica iz 1849. doveli su do masovne seobe američkog stanovništva iz istočnih država SAD u Kaliforniju takozvanim Oregonskim putem. preko indijanske teritorije u Nebraski, Južnoj Dakoti i Vajomingu. Kako bi ovaj put učinila bezbednijim, američka vlada je 1849. podigla tvrđavu Larami (dotadašnju privatnu trgovačku postaju za trgovinu sa lokalnim Indijancima) na tromeđi Vajominga, Nebraske i Južne Dakote i snabdela je vojnom posadom. Uz to, izaslanici američke vlade (takozvani agenti za indijanske poslove) su u septembru 1851. kod tvrđave Larami okupili oko 10.000 Indijanaca iz svih lokalnih plemena (većinom južnih Sijuksa - Lakota - iz plemena Oglala i Brulea) i ponudili im redovnu godišnju rentu u hrani, odeći i robi u zamenu za slobodan prolaz američkih putnika kroz njihovu teritoriju na Oregonskom putu. U ime Sijuksa sporazum je potpisao Medved Koji Pobeđuje, miroljubivi poglavica Brulea koji je živeo u selu kod tvrđave Larami i bavio se trgovinom sa Amerikancima, koga su američki agenti proglasili za vrhovnog poglavicu svih Sijuksa. Iako je njegova titula bila bez ikakvog značaja za većinu Sijuksa koji su imali sopstvene poglavice, lokalni Brulei i Oglale poštovali su mir i primali sledovanja u tvrđavi Larami pune tri godine.[1]

Bitka[uredi | uredi izvor]

Avgusta 1854. oko tvrđave Larami okupilo se oko 4.000 Sijuksa očekujući svoja sledovanja od američke vlade, kada je krava jednog mormonskog doseljenika zalutala u selo Sijuksa, gde je odmah iskasapljena za hranu. Vlasnik krave požalio se vojnicima u tvrđavi, kojima je komandovao mladi poručnik Džon Gretn, koji je upravo stigao sa vojne akademije i bio željan akcije. Poručnik Gretn odmah je okupio 30 vojnika sa dva topa i umarširao u selo Sijuksa, zahtevajući da mu se kradljivci smesta predaju. Poglavica Medved Koji Pobeđuje ponudio je svog konja u zamenu za ukradenu kravu, ali je odbio da preda krivce: na to je poručnik Gretn naredio paljbu, i poglavica je pao, smrtno ranjen. U odgovor, Indijanci su navalili na vojnike hladnim oružjem sa svih strana i iskasapili ih za tren oka. Samo jedan ranjenik uspeo je da umakne u tvrđavu, gde je ubrzo izdahnuo.[1][2]

Posledice[uredi | uredi izvor]

Mir iz 1851. godine bio je narušen: Oglale (pod vođstvom Čoveka Koji se Boji Svog Konja, koji je nasledio Medveda Koji Pobeđuje) i Brulei (pod vođstvom poglavice Šarenog Repa) oko tvrđave Larami su pokupili svoje šatore i razbežali se po preriji, usput napadajući američke doseljenike, karavane i poštanske kočije. Američka kaznena ekspedicija pod vođstvom generala Viljema Harnija stigla je Oregonskim putem sa istoka u leto sledeće godine: 3. septembra 1855. kod Blu Voter Krika (ili Aš Holoa, u Nebraski istočno od tvrđave Larami) američka vojska naišla je na selo Brulea i ubila skoro 100 ljudi, zarobivši veliki broj žena i dece[b], koji su odvedeni u tvrđavu Larami. Kako bi ih oslobodili, poglavice Čovek Koji se Boji i Šareni Rep predali su se Amerikancima i pristali na mir. Novi mirovni sporazum sa Sijuksima potpisan je u proleće 1856. u tvrđavi Pir na reci Misuri.[1][2]

Napomene[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Termin Gretnov Masakr, koji koriste američki istoričari, teško se može primeniti za pogibiju čete do zuba naoružanih američkih vojnika koji su usred mira napali miroljubivo indijansko selo, a zatim savladani od daleko brojnijeg indijanskog stanovništva.
  2. ^ Ubijeno je 85 ratnika, a zarobljeno 70 civila.[2]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v g d đ e ž Džozefi Mlađi, Elvin M. (2003). Poglavice patrioti, Hronika otpora američkih indijanaca. Beograd: Metafizika. str. 249—255. ISBN 86-84091-08-6. 
  2. ^ a b v g Vandervort, Bruce (2006). Indian wars of Mexico, Canada and the United States, 1812-1900. New York: Routledge. str. 170. ISBN 0-415-22471-3. OCLC 60671754.