Грмошчица
| Grmoščica | |
|---|---|
| |
| Naučna klasifikacija | |
| Carstvo: | |
| Divizija: | |
| Klasa: | |
| Red: | |
| Porodica: | |
| Rod: | |
| Vrsta: | A. tabescens
|
| Binomno ime | |
| Armillaria tabescens (Scop.) Emel (1921)
| |
| Sinonimi | |
|
Agaricus gymnopodius Bull. (1798) | |
Grmoščica ili grmača (Armillariella tabescens) je jestiva gljiva koju možemo naći u gustim grmovima, na panju i okolo njega, često se može naći u korijenju, kao parazit na listopadnom drveću (češće na hrastovom i kestenastom a rjeđe na bukovom i bagremovom). Najviše se može naći u Hrvatskoj, i tu je najčešće viđena dok se u ostalim krajevima manje pronalazi. Voli topla, sunčana staništa, te uspjeva i na Jadranu a zatim u sjevernoj Africi, na Floridi pa čak i u tropima.[1]
Klobuk[uredi | uredi izvor]
Klobuk grmoščice iznosi od 4 do 15 cm, u svim fazama je ispupčen (nije nikad pljosnat, niti udubljen), uvijek sa zaobljenom središnjom izbočinom. Po tom izbočenom tjemenu, a često i šire je suva, hrapava kožica raspucana na sitnije krljušti i na krupnija polja tako da na površinu proviruje bijelo meso. Kraj klobuka nije urezan. Klobuk mu je boje meda, žutosmeđ do crvenkastosmeđ, pa ponekad i smeđ, a ponekad svijetao tako da izgleda kao da je bijel. Iako se mogu naći i takvi primjeri, najviše ih ima da su kožnatožuti. Krljušti su im raznolike, a često i ušiljene, tamnije od osnove tako da prema kraju klobuk izgleda znatno svjetliji.[1]
Listići[uredi | uredi izvor]
Listići su kod grmoščice manje-više silazni, tanki, srednje gusti. Pomiješani sa lamelulama, katkad široki - katkad uski. Bijeli su, eventualno se na njima može pronaći dašak mesnatog ili izabel tona; stariji se tačkasto smeđe ili poput rđe mrljaju.[1]
Stručak[uredi | uredi izvor]
Stručak je veličine od 6-10-(12)/(0.6)-0.8-1.8 cm, valjkast, tek se u dnu korjenasto suzuje. Stručak im je gladak, bez brazda, go, samo ponekad pri vrhu sa sitnim smećkastožutim pahuljicama, a u dnu s nekoliko vlakanaca. Bez prstena i bez prsenolike zone, jednostavno postepeno odozho nadolje tamniji (od bijelog vrha do crno/smeđeg dna). Bilo pun, bilo cjevast, bilo u potpunosti šupalj. Tvrd ali ni celulozan ni plutast.[1]
Meso[uredi | uredi izvor]
Meso je tanko, elastično no u ustima je mekano a u debljem dijelu klobuka i u gornjem dijelu stručka bijelo, ostlo smeđim prožeto. Ukus mesa je blag, izuzetno nakon dužeg žvakanja malo opor; miris je ugodno osvježavajuć no slab.[1]
Otrusina[uredi | uredi izvor]
Otrusina je kod grmoščice istaknuto bijela.
Mikroskopija[uredi | uredi izvor]
Spore hyaline, neamyloidne, cilindrično do kapljoliko elipsoidne: 8.5-12/5-7 mi. Oštrica je fertilna bez cystida ili sterilnih dlačica.[1]
Doba[uredi | uredi izvor]
(VII) VIII-X (XI)
Jestivost[uredi | uredi izvor]
Prilično dobra, jestiva vrsta, prikladna poglavito za supu, barenje i kiseljenje.[1]
Slične vrste[uredi | uredi izvor]
Mnogo se mješa sa puzama (Armillariella melea) na koje zaista upadljivo liče, ali se grmoščica od njih razlikuje po tome što nema ni traga prstenu na stručku. Od otrovnih sumporača razlikuje se po svojim, u osnovi, bijelim listićima i bijelom otrusnom te po blagom ukusu mesa.[1]
