Dan i Gere (narodi)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Dan žive u oblasti Man i Danane blizu granice Obale Slonovače i Liberije. Po lokalnim verovanjima oni su došli iz oblasti savane. Oni govore jezikom mande[1] i broje oko 150 hiljada stanovnika[2]. Njihovi susedi Gere govore jezikom koji pripada gvinejskoj jezičkoj porodici. Oni su naseljavali tropske šume koje se nalaze u obalskom pojasu. Način života, socijalna struktura i verovanja Dan i Gere imaju mnogo zajednički elemenata.[1]

Maske[uredi | uredi izvor]

Dan ritualna maska izložene u Muzeju afričke umetnosti u Beogradu

Maske klasičnog stila Dan su antropomorfne. Na licu maske ističu se čelo, pravilan nos i usta. Muške i ženske maske tog stila razlikuju se po obliku očiju. Na muškim maskama oči su okrugle, a na ženskim maskama oči su kose. Ova ženska maska poznata je pod imenom „majka maski”. Maske Gere su zooantropomorfne, ali se mogu naći i antropomorfne maske. Na njima su sačuvane opšte proporcije, ali je deformacija pojedinih elemenata dostigla visok stepen. Oči su postavljene u vidu cilindra, a usta na nekim maskama zauzimaju čitav donji deo lica maske. Neki delovi lica (nos i oči) mogu biti predstavljeni nekoliko puta. Na ovim maskama nalaze se elementi klasičnog stila Dan i groesknih maski Gere-Vobe. Među tim stilskim varijantama Dan i Gere može se izdvojiti veliki broj oblika od klasicizma Dan do ekspresionizma Gere.[1]

Politika i religija[uredi | uredi izvor]

U Africi se religijske i političke organizacije grupišu oko svete maske. Maska postaje osnova kulta metaforičkog božanstva koje ona predstavlja. Preko maske učvršćena he lokalna politička vlast kroz tajno društvo Poro. To je najpre udruženje koje je vodilo računa o mladićima koji su prolazili kroz obred inicijacije. Oni su u šumskim školama provodili neko vrmene gde su se upoznavali sa religijskim i socijalnim životom svog plemena. Uticaj tajnog društva Poro ne prestaje nakon posle obreda inicijacija, već se nastavlja kroz čitav niz strogo utvrđenih pravila kojih moraju da se pridržavaju svi članovi zajednice. Neki naučnici smatraju da se kroz masku inkarniraju duhovi predaka a drugi da su maske inkarnacija duha šume.[1]

Dan i Gere maske izložene u Muzeju afričke umetnosti u Beogradu

Najvažnija maska višeg ranga predstavlja šumskog duha. Ona ima funkciju sudije, zakonodavca i mirotvorca. Ona donosi rešenje o ratu i miru, a u njenom prisustvu niko ne sme da laže. Igre z kojima učestvuju ratničke maske dokazuju važnu ulogu koju su imale maske u ratovima koji su se vodili između plemena. Ove maske su tamnocrvene ili crvene sa velikim ustima i dugačkom bradom. Maskirana osoba na sebi nosi tešku suknju od trave. Ranije su ove maske pratile ratnike do bojišta, a u savremeno doba one održavaju red u mestu. Članovi zajednice prinose ratničkoj maski žrtve. Polivaju je kokošijom krvlju i plodovima kole. Važnu društvenu funkciju imaju mske koje vode računa p vatri u toku suvog perioda od izlaska do zalaska sunca. Maskirana osoba obilazi selo i kontroliše da li su sve vatre ugašene. Maskirani noćni stražari vode računa o tome da niko ne ostavi nečistoću blizu kuće.[1]

Kod Gere u Vobe postoje maske koje imaju funkciju sudije, maske kojima se označava rat i prekid rata i maske pomoću kojih se regulišu odnosi unutar zajednice. Starost i hijerarhija naglašena je bojom i odećom koju nosi maskirana osoba. Mlađe su: crvena, crna, zelena i žuta maska. Sve grupe koriste male maske kao amulete. Obično su to kopije velikih maski, koje imaju funkciju da zaštite decu, ili posvećene koji odlaze na put. Maske-amuleti se nalaze u platnenoj ili kožnoj kesi i imaju snagu velike maske. [1]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v g d đ Kovač, Senka (1996). Maska kao znak. Beograd: Filozofski fakultet. str. 114. ISBN 86-80269-20-4. 
  2. ^ Aranđelović-Lazić, Jelena (1973). Umetnost zapadne Afrike. Beograd: Etnografski muzej. str. 23-25. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]