Deambulatorijum

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Deambulatorijum katedrale u Soasonu (Francuska)

Deambulatorijum (sred. lat. ambulatorium, od ambulare, hodati), u zapadnoevropskoj crkvenoj arhitekturi, pokriveni ophodni brod duž spoljne strane oltarske apside, obično prolazima povezan sa oltarskim prostorom.[1] Često se javlja kao sastavni deo razvijenog tipa oltarske apside i tada su duž njegovog spoljnog zida radijalno raspoređene apsidiole.

Deambulatorijum se razvija u romaničkoj arhitekturi, da bi u gotici ušao u opštu upotrebu i doživeo vrhunac razvoja u formalno-tehničkom smislu. Njegov nastanak se podudara sa razvojem kulta relikvija i interesovanjem za hodočašća. Relikvije se iz kripti prebacuju u kapele smeštene iza oltarskog prostora, a da bi se omogućilo cirkulisanje vernika i lakši pristup kapelama, između oltarskog prostora i kapela umeće se ophodni brod.[2]

Deambulatorijum


U širem smislu ovim terminom se označava pokriveni prolaz oko neke prostorne jedinice kružne ili polukružne osnove, odvojen od nje punim zidom, stubovima ili stupcima, a sa njom povezan otvorima u zidu ili arkadama.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Archambault, Ariane (2002). The Visual Dictionary of Art & Architecture. Québec Amerique. str. 152. ISBN 978-2-7644-0877-3. 
  2. ^ Colum Hourihane, ur. (2012). The Grove Encyclopedia of Medieval Art and Architecture, Volume 2. Oxford University Press. str. 53. ISBN 9780195395365. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]