Pređi na sadržaj

Dehumanizacija umetnosti

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Dehumanizacija umetnosti (šp. La deshumanización del arte) je humanistički koncept koji je razvio španski filozof Hose Ortega i Gaset u istoimenom delu iz 1925. godine. Tim izrazom Ortega i Gaset aludira na avangardnu umetnost i književnost („izmi“) nastale nakon Prvog svetskog rata.

Već je rečeno da se novi stil, uzet u najširoj opštosti, sastoji u odstranjivanju „ljudskih, odviše ljudskih“ sastojaka i zadržavanju samo čisto umetničke materije. Izgleda da to implicira veliki entuzijazam za umetnost. Ali omeđavajući samu činjenicu i posmatrajući je iz drugog ugla nalazimo u njoj naličje dosade i prezira.

Metafora prikriva jedan objekat stavljajući mu obrazinu drugog, i ne bi imala smisla ako ispod nje ne bismo videli instinkt koji nagoni čoveka da izbegava realnosti.

— Hose Ortega i Gaset: Dehumanizacija umetnosti, 1925

Glavni predstavnici avangarde u Španiji su pripadnici Generacije '27, među kojima se ističu pesnici kao što su Luis Sernuda, Federiko Garsija Lorka, Pedro Salinas, Horhe Giljen, Rafael Alberti i Visente Aleisandre. Grupa je za uzore imala Huana Ramona Himeneza, modernistu Rubena Darija i simbolističku književnost, što je predstavljalo korak unapred u odnosu na prethodnu Generaciju '98 i njene predstavnike kao što su Migel de Unamuno, Antonio Mačado, Pio Baroha i dr.

Ortega i Gaset konceptualizuje novu estetiku kao „umetnost za manjinu“, rafiniranu književnost bekstva koja ne ume da asimiluje masu. Odlike te nove forme razumevanja umetnosti rezimirao je Visente Gaos u svojoj antologiji poezije Generacije '27:

  1. Želja za originalnošu i inovativnošću (koja se naslanja na prethodnike iz perioda romantizma).
  2. Hermetizam (koja otežava njeno razumevanje, beži od jasne referencije).
  3. Samodovoljnost umetnosti (čistota, autentičnost).
  4. Antirealizam i antiromantizam (pesma ne treba da znači, već jednostavno da postoji; s druge strane, izbegava se romantičarski subjektivizam).
  5. Nadrealizam (logička inkoherencija, značaj nesvesnog i snova).
  6. Intrascendencija (nezainteresovanost, odricanje od odgovornosti za vanumetničku realnost i od moralizma).
  7. Dominacija metafore (koju u pomenutom citatu navodi Ortega i Gaset).
  8. Onirički jezik (povezan sa nadrealizmom).
  9. Atomizacija (dezintegracija, kidanje logičkih veza).

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Gaos, Vicente. "Antología del Grupo Poético de 1927". Ed. Cátedra, 1976.
  • Ortega y Gasset, José. "La deshumanización del arte y otros ensayos de estética". Alianza Ed., 1991.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]