Didak Pir

Didak Pir
Lični podaci
Datum rođenja	(1517-04-05)5. april 1517.
Mesto rođenja	Evora, Portugalija
Datum smrti	16. maj 1599.(1599-05-16) (82 god.)

Didak Pir (pravo ime Isaia Koen) (lat. Didacus Pyrrhus Lusitanus;Iacobus Flavius Eborensis; Evora, Portugalija, 5. april. 1517 – 16. maja 1599. Dubrovnik) je renesansni pjesnik na novolatinskom.

Biografija

Porijeklom je iz bogate porodice portugalskih Jevreja. Nakon prognaničkoga boravka u Engleskoj i Belgiji početkom 1540-ih došao u Feraru. Zbog epidemije se 1551. sklonio u Ankonu, potom u Rim, iz kojega je pobjegao 1555. Nakon kraćega zadržavanja u Carigradu od 1558. nastanio se u Dubrovniku, gdje je podučavao klasične jezike.

Međunarodnu pažnju privukao je prvom samostalnom zbirkom Pjesama (Carmina, 1545), koja otkriva sklonost za erotske motive i zahtjevna versifikacijska rješenja. U počasnoj gesti diplomata i književnik Đirolamo Faleti uvrstio je u svoju zbirku pjesama i trinaest Didakovih sastavaka (1546), a Giglio Gregorio Giraldi uveo ga je kao sagovornika u pionirsku raspravu o novolatinskoj književnosti (1551). Adoptivnoj otadžbini Didak se zahvalio u heksametarskoj poslanici Paolu Manuziju, sinu poznatoga izdavača Alda (Paolu – Ad Paulum, 1563). U istom je duhu i pjesma O današnjim uglednim dubrovačkim porodicama (De illustribus familiis quae hodie Rhacusae exstant, 1582), za koju ga je dubrovački senat nagradio. Zbirčicu Enkomijast (Encomiastes) posvetio je prijatelju i meceni Tomi Budislaviću. Poučno-dobrodušna je po naslovu, ali ne uvijek i po sadržaju, zbirka Katon Mlađi (Cato Minor sive dysticha moralia ad Ludimagistros Olyssiponenses, 1592). Iz troknjižne zbirke Elegija (Elegiarum libri tres), posvećene Dominiku Zlatariću, tek su neke posthumno objavljene u štampi. Krnji epilij O sv. Vlahu, zaštitniku Dubrovačke republike (De D. Blasio, rhacusanae reipublicae patrono, carmen) ostao je u rukopisu. Njegovo je pjesništvo bogat izvor podataka za kulturnu istoriju Dubrovnika u drugoj polovici 16. vijeka.