Diptih

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Vizantijski diptih iz 506. godine

Diptih ili diptihon (grč. δίπτυχοξ dvostruko presavijeno; kod starih hrišćana spisak rođenih, krštenih i umrlih; slika u dva dijela; na dvije table ili platna; koja se može sklapati)[1] nadvoje složeno.[2]

Postanak i izgled diptiha[uredi | uredi izvor]

U Rimskom carstvu dvije pločice od drveta, slonovače, metala i sl. tako spojene da se mogu preklopiti.[3] Pločice su sa unutrašnje strane bile premazane slojem voska, na kome se pisalo stilom lat. stilus pisaljka. Kadkada su bili diptisi ukrašeni i sa spoljne strane, osobito u kasno carsko doba i u Vizantijskom carstvu. Diptih je prvobitno služio kao bilježnica ili podsjetnik.[3] Posebnu su namjenu imali (IV-VI v.) tzv. konzularni diptisi lat. diptiycha consularia kojima su novoimenovani konzuli javljali poznanicima dan početka svoje službe. Na ovim diptisima su bili redovno naslikani i portreti konzula. U hrišćanskoj liturgiji upotrebljavali su se tzv. liturgijski diptisi, kod kojih je likovna dekoracija bila neka religiozna tema. Nazivom diptih označavaju se i oltarske, slike, sastavljene od dva krila. Taj se oblik oltarske slike razvio naročito u Gotici po uzoru na vizantijske rezbarene diptihe XII i XIIIv. koji su služili kao ikone. Diptih je takođe oznaka i za djela iz drugih grana umjetnosti koje su sastavljene od dva idejno povezana dijela, npr. dva reljefa, dvije pjesme itd.[2]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Vujaklija M, Leksikon stranih reči i izraza, Prosveta, Beograd, 1954.g.
  2. ^ a b Grupa autora, Enciklopedija leksikografskog zavoda, Jugoslovenski leksikografski zavod, Zagreb, 1962.g.
  3. ^ a b Stambolić, Miloš, ur. (1986). Rečnik književnih termina. Beograd: Nolit. str. 127. ISBN 86-19-00635-5.