Distalna tubula

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Distalna tubula
Bubrežni nefron ("prva proksimalna tubula", "druga distalna tubula")
Sekcija korteksa ljudskog bubrega.
Детаљи
ПрекурзорMetanephric blastema
Идентификатори
Латинскиtubulus contortus distalis
FMA17721
Анатомска терминологија

Дистална тубула (DCT - енгл. Distal convoluted tubule) je porcicija bubrežnog nefrona između Henlove petlje i sistema kolektorskih kanala.[1]

Fiziologija[uredi | uredi izvor]

Distalna uvojit tubula je delimično odgovorna za regulaciju kalijuma, natrijuma, kalcijuma, i pH. Ona je primarno mesto za regulaciju kalcujuma posredstvom bubrežnih hormona.

Na njihovoj apikalnoj površini (lumenskoj strani), DCT ćelije sadrže na tiazidi senzitivne Na-Cl kotransportere i permeabilne su za Ca, putem TRPV5 kanala. Na bazolateralnoj površini (krv) prisutna je ATP zavisna Na/K antiportna pumpa, sekundarni aktivni Na / Ca transporter - antiporter, i ATP zavisni Ca transporter. Bazolateralna ATP zavisna Na/K pumpa proizvodi gradijent koji omogućava apsorpciju Na sa apikalne površine putem Na/Cl sinportera i ponovno preuzimanje Ca u krv posredstvom Na/Ca bazolateralnog antiportera.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Susan Standring, ur. (2009) [1858]. Gray's anatomy: The Anatomical Basis of Clinical Practice, Expert Consult. illustrated by Richard E. M. Moore (40 izd.). Churchill Livingstone. ISBN 978-0-443-06684-9. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]