Pređi na sadržaj

Ditiramb

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Atički reljef (4. vek pre nove ere) koji prikazuje svirača aulosa i njegovu porodicu kako stoje pred Dionisom i suprugom, sa pozorišnim maskama izloženim iznad.

Ditiramb je horska pesma posvećena Dionisu, bogu vina i uživanja. Pojam potiče od grčke reči ditirambos (grč. διθύραμβος, Dithyrambos) i predstavlja nadimak ovog boga.[1][2] Lirski ditiramb doterao je Korinćanin Arion. Danas je ditiramb lirska pesma u kojoj pesnik peva i slavi zemaljsku sreću i uživanje.[1][3]

Smatra se da je iz ditiramba nastala tragedija, jer je dijalogom horovođe i hora u ditirambu nastao dramski odnos a tako i sama antička drama, scenski oblik izražavanja vrlo značajan za nastanak dramske umetnosti.[4] Praznik u čast boga Dionisa predstavljao je početak pozorišnih predstava u Atini. Za vreme Velikih dionizija nastupali su horovi, čiji su pevači bili obučeni u jareću kožu i pevali ditirambe. Pevanje je bilo praćeno igrom. Iz tih ditiramba nastala je tragedija (grč. tragos – jarac i eda – pesma, „pesma jaraca“).[5]

Aristotel u svom delu „O pesničkoj umetnosti” piše da tragediju stvaraju oni koji daju ton, koji počinju ditiramb, odnosno jarčevu pesmu u doslovnom značenju, zato što je jarac životinja posvećena bogu Dionisu.[6] Italijanski teatrolog Čezare Molinari tumači jarčevu pesmu – pesmom hora satira, a moguće i horeuta (koji su pevali ceo ditiramb), ili bi to mogao biti korifej, ili pisac ditiramba, koji je u horu igrao ulogu dirigenta i soliste.[7] Prema Gordanu Maričiću: „Pretpostavka je da su satiri bili članovi hora kostimirani kao jarčevi, dakle ,ljudi-jarci’”.[8] Otuda je i postala reč tragedija, tj. pesma koju pevaju ljudi preodeveni u satire.[9] Horovođa se kasnije odvaja od hora, što predstavlja početak dramskog oblika.[10]

Primeri ditiramba u srpskoj književnosti mogu se naći prvenstveno u poeziji Branka Radičevića,[11] ali i drugih pesnika, kao što su Jovan Jovanović Zmaj (pesma „Ala je lep ovaj svet”), Stevan Raičković (pesma „Hvala suncu, zemlji, travi”)[12] i drugi.

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ a b Стамболић, Милош, ur. (1986). Речник књижевних термина. Београд: Нолит. str. 128—129. ISBN 86-19-00635-5. 
  2. ^ „Ditiramb”. Veliki rečnik. Приступљено 24. 1. 2021. 
  3. ^ „Шта значи реч дитирамб?”. Значење речи. Приступљено 25. 1. 2018. 
  4. ^ Здравковић, Милован. "Речник основних позоришних појмова" (II dopunjeno izd.). Народно позориште у Београду, (Београд – КИЗ АЛТЕРА), 2007.. str. 42. ISBN 978-86-84897-17-8. 
  5. ^ „СОФОКЛЕ”. Филолог. Приступљено 24. 1. 2021. 
  6. ^ ., Аристотел (1987). О песничкој уметности. Београд: Завод за уџбенике и наставна средства. str. 51. 
  7. ^ Молинари, Чезаре (1982). Историја позоришта. Београд: „Вук Карџић“. str. 29—33. 
  8. ^ Маричић, Гордан (2008). Сатирска игра данас: Теорија или театар?. Београд: NNK International. str. 9. 
  9. ^ Ђурић, Милош Н. (2003). Историја хеленске књижевности. Београд: Завод за уџбенике и наставна средства Београд, Београд. str. 242. 
  10. ^ Knežević 2020, str. 24-25
  11. ^ Najdanović, Milorad (1973). Žuta gošća u srpskoj književnosti - književnoistorijski portreti pisaca-grudobolnika. Beograd: NOLIT. Архивирано из оригинала 21. 01. 2021. г. Приступљено 24. 1. 2021. 
  12. ^ „Родови и врсте ауторске (писане) књижевности”. Весела дружина - настава српског за основце. Приступљено 24. 1. 2021. 

Literatura

[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze

[uredi | uredi izvor]