Pređi na sadržaj

Дневник Глумова

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Dnevnik Glumova
Ceo film
RežijaSergej Ajzenštajn
ProducentAleksandar Hanžonkov
Glavne ulogeGrigorij Aleksandrov
Aleksandar Antonov
Sergej Ajzenštajn
Godina1923.
Trajanje5 minuta
ZemljaSovjetski Savez
Jeziknemi film
IMDb veza

Dnevnik Glumova (rus. Дневник Глумова) je sovjetski kratki nemi film iz 1923, koji je bio prvi film u režiji Sergeja Ajzenštajna. Zamišljen je kao deo pozorišne produkcije komedije Aleksandra Ostrovskog iz 1868. godine. „ Dosta gluposti u svakom mudracu“ (Na vsiakovo mudretsa dovolno prostoti) i označava Ajzenštajnov prelazak od pozorišnog reditelja do filmskog reditelja.[1]

Radnja[uredi | uredi izvor]

Upozorenje: Slede detalji zapleta ili kompletan opis filma!

Film je sastavljen od tri dela koji su snimljeni tokom različitih činova komada.

Uvodna sekvenca počinje snimkom Ajzenštajna kako skida kapu i klanja se pred plakatom koji najavljuje predstavu, nakon čega sledi snimak Grigorija Aleksandrova kao Glumova, ispred istog postera, i snimcima glavnih protagonista koji prave komična lica.Tvrdilo se da je ovaj deo filma mogao biti prikazan pre umesto na kraju predstave.[2]

Druga sekvenca pokazuje kako je Glumovljev dnevnik ukraden. To je bilo povezano sa predstavom tako što je glumac istrčao sa bine da bi se ponovo pojavio na ekranu penjući se duž fasade zgrade do krova gde ga je pokupio avion. Na kraju je iskočio iz aviona i upao u auto koji ga je vratio do ulaznih vrata pozorišta. Na kraju ove sekvence, glumac se vratio na scenu, držeći u ruci rolnu filma.

Treća sekvenca metaforički prikazuje sadržaj Glumovljevog Dnevnika, koristeći nekoliko stop motion zamena koje podsećaju na rane filmove Žorža Melijesa. Završava se venčanjem Glumova i Mašenke i Glumova koji znakom smokve odgovaraju na zahteve za novac od drugih protagonista.

Produkcija i distribucija[uredi | uredi izvor]

Glumovljev dnevnik je bio kratki film nastao kao deo pozorišne produkcije komedije Aleksandra Ostrovskog iz 1868. „ Dosta gluposti svakom mudracu“ (Na vsiakovo mudretsa dovolno prostoti) koju je Ajzenštajn realizovao 1923. godine za organizaciju Proletkult. U revolucionarnom kontekstu Sovjetskog Saveza osnovanog godinu dana ranije, 1922. godine, cilj je bio da se stvori novu umetničku estetiku prikladnu za radničku klasu. Ajzenštajn je stoga značajno transformisao dramu Ostrovskog koju je jasno preimenovao u The Wiseman. On je radnju preneo u kontekst tada savremenih ruskih emigrantskih krugova u Parizu, sa novim imenima za likove i dao joj parodijski stil inspirisan cirkusom i Komedija del arte.

Po Ajzenštajnovom zahtevu početkom 1923. godine Boris Mihin, direktor Goskina ga je snabdeo potrebnim filmskim materijalom i imenovao Dzigu Vertova za konsultanta.

Film je sniman u aprilu 1923. godine oko kuće Arsenija Morozova u Moskvi gde su se odvijale pozorišne predstave Proletkulta, nekoliko dana pre premijere predstave i prikazan je tokom izvođenja uživo.

Film je na kraju uvršten na broj 16 u serijalu filmskih filmova Kino-Pravda (Filmska istina) Dzige Vertova, objavljenog 21. maja 1923. godine pod naslovom Prolećni osmehi Proletkulta (Vesennie ulibki Proletkulta) .

Restauracija[uredi | uredi izvor]

Smatrana izgubljenom tokom mnogo godina, Kino-Pravda br. 16, uključujući Glumovljev dnevnik, ponovo je otkrivena u Krasnogorsku 1977. godine, film je restauriran i uključen u različita DVD izdanja.[3] Postoje neke rasprave o tome da li je obnovljena verzija zadržala originalni redosled različitih sekvenci.[4]

Glumačka podela[uredi | uredi izvor]

  • Grigorij Aleksandrov kao Glumov/Golutvin
  • Aleksandar Antonov kao Žof
  • Sergej M. Ajzenštajn kao on sam
  • Mihail Gomorov kao Turusina
  • Vera Muzikant kao Mašenka/Meri Meklak
  • Ivan Pirjev kao fašistički klovn
  • Maksim Štrauh kao Miljukov-Mamajev
  • Vera Janukova kao Mamaeva

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Review, synopsis and link to watch the film: „A cinema history”. Pristupljeno 2. 5. 2020. 
  2. ^ From “Lost” to “Found”: The “Rediscovery” of Sergei Eisenstein’s Glumov’s Diary and its avant-garde context „KinoKultura”. Pristupljeno 16. 12. 2015. 
  3. ^ „KinoKultura”. 
  4. ^ From “Lost” to “Found”: The “Rediscovery” of Sergei Eisenstein’s Glumov’s Diary and its avant-garde context „KinoKultura”. Pristupljeno 16. 12. 2015. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]