Dorci
Dorci jedno su od četiri najveća plemena antičke Grčke koja su Dorci, Jonci, Ahajci i Eolci.[1][2][3][4]
Istorija[uredi | uredi izvor]
Prema legendi, dorska su plemena poslednja naselila Grčku; prodirući na Peleponez oko 1200. p. n. e., tzv. U doba dorske seobe, Dorci su potpuno osvojili južni i severoistočni deo, porušili gradove ahajskih aristokrata, Mikenu, Argis, Tirens i dr. uništili su mikensku kulturu, znatan broj Ahajaca pao je u dorsko ropstvo, osnovali su grad i državu Spartu.[5] Pored pomenutih delova Peleponeza, u istorijsko doba naseljavali su još i Doridu, tj. srednju Grčku, deo maloazijskih obala i ostrva Krit, Rodos, Milos.
U 5. veku p. n. e. Dorci i Jonci su bili dve najznačajnije etničke grupe, čiji je konačni sukob rezultirao Peloponeskim ratom.
Samu društvenu strukturu Doraca karakterisala je zajednička društvena struktura i odvojenost polova. Život slobodnih muškaraca je bio usresređen na vojne kampanje. Kada nisu bili u inostranstvu muškarci su ostajali u rezidencijama koje su bile rezervisane isključivo za muškarce i imali su vojnu obuku do 30. godine, bez obzira na bračni status.
Dorijanke su imale veću slobodu i ekonomsku moć od žena drugih grčkih nacionalnosti. Za razliku od drugih helenskih žena, dorijske žene su mogle da poseduju imovinu, upravljaju imovinom svojih muževa i delegiraju mnoge kućne poslove na robove. Žene u staroj Sparti imale su najveću moć delovanja i ekonomsku moć, verovatno zbog dugotrajnog odsustva muškaraca tokom vojnih kampanja. Dorske žene su nosile peplos, koji je nekada bio uobičajen za sve helene. Ova tunika je bila prikovana na ramenima broševima i imala je prorezane suknje koje su otkrivale bedra i omogućavale više slobode kretanja od obimnog jonskog hitona.
Vidi još[uredi | uredi izvor]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Apollodorus, Library, I, 7.3
- ^ Liddell & Scott 1940, ἔθνος.
- ^ Book VII, Section 73.
- ^ Homer, Odiseja, Book XIX line 177.
- ^ „Moja Grčka”.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Drews, Robert (1993). The End of the Bronze Age: Changes in Warfare and the Catastrophe CA. 1200 B.C. Princeton, New Jersey: Princeton University Press. ISBN 978-0-691-04811-6. Five editions between 1993 and 1995.
- Hall, Jonathan M. (2000). Ethnic Identity in Greek Antiquity. Cambridge University Press. ISBN 978-0-521-78999-8.
- Hall, Jonathan M. (2006). „Dorians: Ancient Ethnic Group”. Ur.: Wilson, Nigel. Encyclopedia of Ancient Greece. New York: Routledge, Taylor & Francis Group. str. 240-242. ISBN 978-0-415-97334-2.
- Liddell, Henry George; Scott, Robert (1940). Jones, Henry Stuart, ur. A Greek-English Lexicon (na jeziku: ancient Greek and English). Oxford: Clarendon Press.
- Müller, Karl Otfried, Die Dorier (1824) was translated by Henry Tufnel and Sir George Cornewall Lewis and published as The History and Antiquities of the Doric Race, (London: John Murray), 1830, in two vols.
- Pomeroy, Sarah B.; Stanley M. Burstein; Walter Donlan; Jennifer Tolbert Roberts (1999). Ancient Greece: A Political, Social, and Cultural History. Oxford University Press. ISBN 978-0-19-509742-9.
Dodatna literatura[uredi | uredi izvor]
- Killen, John T. (2000). „Religion at Pylos: The evidence of the Fn Tablets” (PDF). Aegeum. Liège: Université de Liège (21): 435—443. Arhivirano iz originala (PDF) 07. 08. 2011. g. Pristupljeno 18. 10. 2013.
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- Hinge, George (2003), „Scythian and Spartan Analogies in Herodotos’ Representation: Rites of Initiation and Kinship Groups”, Ur.: Bilde, P.G.; Højte, J.M.; Stolba, V.F., The Cauldron of Ariantas (PDF), Aarhus, str. 55—74, Arhivirano iz originala (PDF) 19. 10. 2013. g., Pristupljeno 18. 10. 2013.
- Rutter, Jeremy B. (2000). „Lesson 25: The Linear B Tablets and Mycenaean Social, Political, and Economic Organization”. Prehistoric Archaeology of the Aegean. Trustees of Dartmouth College.