Pređi na sadržaj

Драги дневниче

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Dragi dnevniče
Žanrkomedija
TvoracNani Moreti
RežijaNani Moreti Anđelo Barbagalo
ScenarioNani Moreti
Glavne ulogeNani Moreti
Producentska
kuća
Saher Film
Godina1993.
Trajanje100minuta
ZemljaItalija
Jezikitalijanski
NagradeZa najbolju režiju
IMDb veza

Dragi dnevniče je italijansko-francuski komedija Nanija Moretija koju je sam napisao, režirao i u kojoj je glumio 1993. godine.[1] Za ovaj film Moreti je dobio nagradu za najbolju režiju na Filmskom festivalu u Kanu 1996. godine.[2]

Radnja[uredi | uredi izvor]

Film je podeljen u tri epizode u kome Moreti igra samog sebe, kako naslov i upućuje film je neka vrsta otvorenog dnevnika.

Prvi deo: Na vespi[uredi | uredi izvor]

U prvom delu protagonista obilazi kvartove Rima na svojoj Vespi. Kroz obilazak pejzažnih, arhitektonskih i monumentalnih lepota tog grada, prožimaju se i razmišanja reditelja o holivudskoj kinematografiji, sociologiji, urbanističkih planova glavnog grada Italije i okolnim okruzima čijim ulicama reditelj prolazi. Plan puta se završava u Ostiji, u blizini mesta gde je ubijen Pjer Paolo Pazolini i gde mu je podignut spomenik.

Drugi deo: Ostrva[uredi | uredi izvor]

U drugom delu Moreti odlazi iz grada na odmor na Eolska ostrva. Na ostrvu Lipari obilazi svog prijatelja Gereda, međutim ne uspeva da nađe mir od buke automobila i gužve turista i nastavlja dalje. Zajedno sa prijateljem zaputio se ka ostrvu Salina gde ih dočekuju Gerardovi prijatelji. Nakon toga nastvaljaju ka ostrvu Stromboli a potom i ka ostrvu Panarea. Ipak zadovoljstvo su našli tek na ostvru Alikudi, najzelenijim ostvrvom ovog arhipelaga.

Treći deo: Doktori[uredi | uredi izvor]

Poslednji deo jednim delom je prikazan kao realni život. Dijagnostikovan mu je Hodgkinov limfom nakon brojnih mišljenja, konsultacija, beskorisnih i skupih tretmana. Nakon što je rizikovao anafilaktički šok zbog vakcine koja se pokazala beskorisnom, pokušava i orijentalnu medicinu, posebno akupunkturu. Njegov prijatelj lekar preporučuje dodatne provere koje su ukazale na prisustvo plućne neoplazme koja nije kompatibilna sa bilo kojom vrstom lečenja, naredna operacija, omogućava ispravnu dijagnozu bolesti za koju protagonista započinje adekvatnu terapiju. Razočaran kategorijom („Lekari znaju da govore, ali ne umeju da slušaju“), reditelj završava epizodu, ispričanu za kafanskim stolom punim svih kupljenih proizvoda, uz gorku i sarkastičnu zdravicu sa čašom vode.[3]

Glumci[uredi | uredi izvor]

Prvi deo: Na vespi[uredi | uredi izvor]

  • Nani Moreti
  • Đulio Baze
  • Đovana Bocolo
  • Sebastijano Nardone
  • Antonio Petročeli
  • Đanfranko Mekači
  • Italo Spineli
  • Karlo Macakurati
  • Dženifer Bils
  • Aleksandar Rokvel

Drugi deo: Ostrva[uredi | uredi izvor]

  • Nani Moreti
  • Renato Karpentjeri
  • Rafaela Lebroni
  • Marko Paolini
  • Klaudija Dela Seta
  • Lorenco Alesandri
  • Antonio Neiviler
  • Končita Airoldi
  • Rikardo Cina
  • Moni Ovadia

Treći deo: Doktori[uredi | uredi izvor]

  • Nani Moreti
  • Mario Skjano
  • Valerio Magreli
  • Serđo Lambaze
  • Roberto Nobile
  • Đani Ferareto
  • Pino Đentile
  • Franko Lukareli
  • Oreste Rotundo
  • Serena Nono
  • Ju Ming Lun
  • Umberto Kontarelo

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „MORETTI VINCE ANCHE IL ' CIAK D' ORO'. ricerca.repubblica.it. 
  2. ^ „Awards 1994”. festival-cannes.fr. Arhivirano iz originala 12. 10. 2013. g. Pristupljeno 24. 12. 2021. 
  3. ^ „Dizionario del cinema italiano”.