Druga kripta

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Druga kripta

Druga kripta je beskućnička ustanova bečkog Karitasa u 18. bečkom okrugu.

Lokacija i arhitektura[uredi | uredi izvor]

Druga kripta se nalazi na adresi Laknergase 98 u okrugu Vajnhaus.

Zgrada arhitekta Joža Plečnika je izgrađena od armiranog betona u Novoimperijalnom odnosno Novoklasičnom stilu. U spoljnom izgledu se stroge forme sudaraju sa ukrasnim elementima.[1] Zgrada, prvobitno izgrađena kao odel za zaštitu dece, a kasnije korišćena kao dom za muškarce, ima funkcionalni tlocrt. Središnji hodnik položen je kao sala. Na oba kraja je omeđen staklenim plafonskim panelima, koji omogućavaju dnevnoj svetlosti pad kroz sve spratove do prizemlja.[2]

Zgrada je navedena zgrada.[3]

Istorija[uredi | uredi izvor]

Zgradu koju je naručio Johan Jevanđelista Caherl, saosnivač katoličkog udruženja Odelenja za zaštitu dece, sagrađena je 1907. godine i prvobitno korišćena kao odeljenje za zaštitu dece.[4] Ovde je bila posebno angažovana političarka iz Veringera Josefine Kurzbauer kao negovateljica i socijalni radnik.[5] Karitas je 1983.godine donirao zgradu sestri Grati, pripadnici reda Sestre milosrdnog Vincenta de Paul-a, koja je tamo počela da hrani muškarce beskućnike. Za finansijsku i ideološku podršku časnih sestara, uz pomoć dekana Norberta Rota,[6] osnovano je udruženje Sestra Grata: pomoć za beskućnike.

Nakon studentskih protesta u oktobru 2009. godine, 80 beskućnika koji su tamo prenoćivali, ostali su bez smeštaja nakon čišćenja auditorijuma Univerziteta u Beču . Postavljanje u Karitasovu ustanovu za beskućnike Kripta u Beču - Mariahilf nije bilo moguće, jer smeštaj osobama izvan EU tamo nije bio dozvoljen.[7] Karitas bečke arhiepiskopije uzeo je ovo kao priliku da otvori Drugu kriptu u Laknergase kao 24-časovno hitno sklonište tokom cele godine. Prvobitno, to je bilo zamišljeno kao privremeno rešenje, međutim godine 2011. prelazi u trajno.[traži se izvor]

Ponude[uredi | uredi izvor]

Za beskućnike, muškarce i žene, Dnevni centar Karitasa nudi mogućnost boravka, kupanja i pranja rublja. Vreće za spavanje se obezbeđuju po potrebi. Doručak je besplatan, a za ručak se plaća simbolična cena. Na raspolaganju je takođe i prenoćište za žene. [8]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Dehio-Handbuch: Die Kunstdenkmäler Österreich - Topographisches Denkmälerinventar. Wien X-XIX und XXI bis XXIII Bezirk. Verlag Anton Schroll & Co. 1996. str. 499—500. ISBN 3-7031-0693-X. 
  2. ^ Österreichische Architektur im 20. Jahrhundert. Ein Führer in drei Bänden. Band 3, Teil 2: 2., 13.–18. Bezirk. Residenz-Verlag. 1995. str. 232. ISBN 978-3-7017-0704-1. 
  3. ^ Bundesdenkmalamt (2018-01-18). „Wien: unbewegliche und archäologische Denkmale unter Denkmalschutz” (PDF). Arhivirano iz originala (PDF) 11. 04. 2018. g.  Nepoznati parametar |zugriff= ignorisan [|access-date= se preporučuje] (pomoć) „Arhivirana kopija” (PDF). Arhivirano iz originala 11. 04. 2018. g. Pristupljeno 26. 06. 2019. 
  4. ^ „Johann Evangelist Zacherl – Wien Geschichte Wiki”. Pristupljeno 2018-11-24. 
  5. ^ „Wahlrecht und Politik | Währinger Frauenweg”. Pristupljeno 2018-11-24. 
  6. ^ „Vereinsgeschichte”. Pristupljeno 2018-11-24.  Arhivirano na sajtu Wayback Machine (24. jun 2019)
  7. ^ "Zweite Gruft" für die Obdachlosen des Audimax. 22. 12. 2009. 
  8. ^ „zweite Gruft”. Caritas der Erzdiözese Wien. Pristupljeno 2018-11-24.  Arhivirano na sajtu Wayback Machine (28. septembar 2020)

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Plečnik und die Kinderschutzstation in der Lacknergasse 98, Wien 18. Technische Universität Wien. 2011.  Teza. Tehnološki univerzitet u Beču, Beč 2011.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]