Evstatije Solunski
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/8/8c/%D0%95%D0%B2%D1%81%D1%82%D0%B0%D1%84%D0%B8%D0%B9_%D0%A1%D0%BE%D0%BB%D1%83%D0%BD%D1%81%D0%BA%D0%B8%D0%B9.jpg/220px-%D0%95%D0%B2%D1%81%D1%82%D0%B0%D1%84%D0%B8%D0%B9_%D0%A1%D0%BE%D0%BB%D1%83%D0%BD%D1%81%D0%BA%D0%B8%D0%B9.jpg)
Evstatije Solunski je bio arhiepiskop grada Soluna i poznati vizantijski pisac 12. veka.
Evstatije Solunski je značajna ličnost kulturnog života Vizantije u 12. veku. Obrazovao se u manastiru svete Eufimije smeštenom kod hipodroma u Carigradu. Bio je đakon crkve sv. Sofije u Carigradu, i profesor na patrijaršijskoj visokoj školi gde je predavao retoriku. Bio je blizak caru Manojlu I Komninu. 1174. godine predlagan je za mitropolita grada Mire u maloazijskoj provinciji Kilikiji, ali je izabran za arhiepiskopa solunskog. U Solunu je vodio borbu protiv nedostojnih monaha i njihovog raskalašenog života. Do kraja života ostao je u Solunu.
Evstatije Solunski ostavio je iza sebe veliki broj raznovrsnih spisa. Pisao je komentare za liriku Pindara, geografska razmatranja Dionisija Perigita, i komentare za čuvene epove Ilijadu i Odiseju. Pisao je i kritičke osvrte na antičku literaturu. Kada je prešao u Solun Evstatije je pisao dela sa istorijskim sadržajima.
Umro je u Solunu, posle 1195. godine.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Ferjančić, Božidar (1971). „Evstatije Solunski”. Vizantijski izvori za istoriju naroda Jugoslavije. 4. Beograd: Vizantološki institut. str. 215—223.