Elsa Morante

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Elsa Morante
Lični podaci
Datum rođenja(1912-08-18)18. avgust 1912.
Mesto rođenjaRim, Italija
Datum smrti25. novembar 1985.(1985-11-25) (73 god.)
Mesto smrtiRim, Italija

Elsa Morante (ital. Elsa Morante; Rim, 18. avgust 1912Rim, 25. novembar 1985) je bila jedna od najvećih italijanskih pesnikinja i književnica.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođena je u Rimu 18. avgusta 1912. godine. Njena majka je bila jevrejka i radila kao učiteljica u Rimu, a otac je radio kao poštar.

Uprkos tome što je njena porodica bila siromašna Elsa je uspela da završi klasičnu gimnaziju.

Zbog ekonomskih i porodičnih razloga nije uspela da završi fakultet; počela je da radi kao učiteljica u školi i da daje privatne časove italijanskog, latinskog i grčkog jezika.

Bila je veoma mlada kada je počela prvi put da piše mini-romane, da se bavi poezijom i ozbiljnom literaturom.

Njene priče su uvek bile objavljivane iako je u to vreme u Italiji Fašizam bio na vlasti.

Stekla je brzo veliku popularnost i baš zbog toga Fašistički režim nije mogao direktno da je napadne, jer bi to izazvalo bes Italijana.

1936. godine upoznala je poznatog italijanskog pisca Alberta Moraviju, a u aprilu 1941. godine udala se za njega.

Pri kraju Drugog cvetskog rata Elsa i Alberto morali su pobeći iz Rima koji je bio tada pod nemačkom okupacijom.

Elsa Morante i Alberto Moravija su se razveli 1961. godine, a taj događaj je posebno uticao na rad književnice kao i na njenu psihu.

Elsa Morante je pokušala da izvrši samoubistvo 1983, a umrla je 1985. zbog infarkta nakon jedne hirurške operacije.

Dela[uredi | uredi izvor]

Najpoznatija dela Else Morante[1] su:

  • Neistina i Čini (ital. Menzogna e Sortilegio),
  • Arturovo ostrvo (ital. L'isola di Arturo),
  • Andaluzijski šal (ital. Lo scialle andaluso),
  • Istorija (ital. La Storia),
  • Ulica Anđela (ital. La via dell'Angelo),
  • Deca spašavaju svet (ital. Il mondo salvato dai ragazzini)
  • Tajna igra (ital. Il gioco segreto).

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Istorija italijanske književnosti”, Đulio Feroni, Podgorica, CID, 2005.