Elsa Morante
Elsa Morante | |
---|---|
Lični podaci | |
Datum rođenja | 18. avgust 1912. |
Mesto rođenja | Rim, Italija |
Datum smrti | 25. novembar 1985.73 god.) ( |
Mesto smrti | Rim, Italija |
Elsa Morante (ital. Elsa Morante; Rim, 18. avgust 1912 — Rim, 25. novembar 1985) je bila jedna od najvećih italijanskih pesnikinja i književnica.
Biografija[uredi | uredi izvor]
Rođena je u Rimu 18. avgusta 1912. godine. Njena majka je bila jevrejka i radila kao učiteljica u Rimu, a otac je radio kao poštar.
Uprkos tome što je njena porodica bila siromašna Elsa je uspela da završi klasičnu gimnaziju.
Zbog ekonomskih i porodičnih razloga nije uspela da završi fakultet; počela je da radi kao učiteljica u školi i da daje privatne časove italijanskog, latinskog i grčkog jezika.
Bila je veoma mlada kada je počela prvi put da piše mini-romane, da se bavi poezijom i ozbiljnom literaturom.
Njene priče su uvek bile objavljivane iako je u to vreme u Italiji Fašizam bio na vlasti.
Stekla je brzo veliku popularnost i baš zbog toga Fašistički režim nije mogao direktno da je napadne, jer bi to izazvalo bes Italijana.
1936. godine upoznala je poznatog italijanskog pisca Alberta Moraviju, a u aprilu 1941. godine udala se za njega.
Pri kraju Drugog cvetskog rata Elsa i Alberto morali su pobeći iz Rima koji je bio tada pod nemačkom okupacijom.
Elsa Morante i Alberto Moravija su se razveli 1961. godine, a taj događaj je posebno uticao na rad književnice kao i na njenu psihu.
Elsa Morante je pokušala da izvrši samoubistvo 1983, a umrla je 1985. zbog infarkta nakon jedne hirurške operacije.
Dela[uredi | uredi izvor]
Najpoznatija dela Else Morante[1] su:
- Neistina i Čini (ital. Menzogna e Sortilegio),
- Arturovo ostrvo (ital. L'isola di Arturo),
- Andaluzijski šal (ital. Lo scialle andaluso),
- Istorija (ital. La Storia),
- Ulica Anđela (ital. La via dell'Angelo),
- Deca spašavaju svet (ital. Il mondo salvato dai ragazzini)
- Tajna igra (ital. Il gioco segreto).
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ „Istorija italijanske književnosti”, Đulio Feroni, Podgorica, CID, 2005.