Eolci

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Eolci (starogrčki: Αἰολεῖς) je naziv za jedno od četiri glavna grčka plemena na koja su se podelili antički Grci. Smatra se da su oni bili najbrojniji među helenskim plemenima.

Navodno su potomci mitskog Eola, sina Helenova. Prema mitu, Helen je svoje kraljevstvo u Tesaliji prepustio Eolu, svom najstarijem sinu. Jedna oblast u Tesaliji zvala se Eolidom. Njen najvažniji grad bio je Arna. Iz te oblasti su Tesalijci proterali eolske Beoćane koji su se potom naselili u Beotiji. Osim u Tesaliji i Beotiji, Eolci se sreću i u mnogim drugim delovima stare Grčke. U najstarijem periodu pojavljuju se kao najmoćnije i najbrojnije grčko pleme.[1]

Glavna aktivnost Eolaca bilo je pomorstvo, a glavno božanstvo bio je Posejdon. Naselili su se na severnim ostrvima Egejskog mora u Maloj Aziji (Eolida) i na Lezbosu.[2] Ta migracija predstavlja početak seoba koje je izazvala najezda Doraca. Smatra se da su se proterani Ahajci sa Peloponeza pridružili drevnim stanovnicima Beotije. Ovi Eolci imali su najveći uticaj, budući da je po njima cela migracija nazvana eolskom, a ponekad se naziva i beotijskom.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  • Herodot, istorija VII